POKRAJINSKA POSLANICA STOJANKA LEKIĆ

Predrasude i dalje prate žene u javnoj sferi

Olimpijac sa Begeja, dokumentarno ostvarenje koje govori o životu i sportskim uspesima Milorada Stanulova, našeg najboljeg veslača i sugrađanina kojeg Zrenjaninci posebno cene, privuklo je veliku pažnju domaće javnosti.
Publika je nakon projekcije posebnim aplauzom nagradila autorku Stojanku Lekić i njene saradnike, a naročito glavnog aktera Milorada Stanulova. Ovo je drugi film Stojanke Lekić, pokrajinske poslanice, koja je, kako kaže, ceo život provela u sportu i radeći za sport.

Pred kojim ste se izazovima našli radeći na poslednjem ostvarenju? Kako ste dolazili do podataka?
– Sa prvim filmom „Žensko lice sporta u Zrenjaninu” učestvovala sam na međunarodnim festivalima sportskog filma na Zlatiboru i u Milanu, gde se i rodila ideja za dokumentarac o Miloradu Stanulovu. Veliki je broj vrhunskih sportista u Zrenjaninu, ali se nijednog trenutka nisam dvoumila da li da prikažem baš sportsku karijeru Milorada Stanulova, pre svega zbog njegovih uspeha, predanosti veslanju, ali i izuzetne skromnosti i lokalpatriotizma.
Dušan Udicki i Đula Feldeši su ljudi bez čijeg znanja, umeća i profesionalnosti ne bi bilo ovog filma. Zajedno smo pravili mozaik od dokumentacije koju nam je Stanulov stavio na raspolaganje. Da bi priča o slavnom veslaču bila autentična i sveobuhvatna, pomogli su mnogi sagovornici, svedoci tog vremena. Veliku zahvalnost dugujemo gradonačelniku Simu Salapuri da ostvarenje posle prikazivanja na Međunarodnom festivalu sportskog filma na Zlatiboru, avgusta 2021, ima premijeru u Gradu u okviru programa kojim se obeležava titula „Zrenjanin evropski grad sporta 2021”.

Vaš prvi film govori o značajnim sportistkinjama grada, a napisali ste i knjigu o znamenitim ženama Velikog Bečkereka, Petrovgrada, Zrenjanina. Koliko su one ostavile traga i kakav je položaj žena danas?
– Monografija o znamenitim ženama nudi svedočanstva o humanitarnom i dobrotvornom radu žiteljki našeg grada, bez njihovog učešća u politici i na mestima odlučivanja, u 19. veku i početkom 20. veka. Njihovo delovanje je bilo pod velikim uticajem predrasuda i prepreka. Početkom 20. veka imamo prve zapažene sportistkinje u našem gradu, koje su svojom hrabrošću rušile društvene barijere u želji za bavljenjem sportom, otvorivši tako vrata za sportiskinje današnjice. Znatno se popravio položaj žena u odnosu na ta vremena, što ni izdaleka ne zadovoljava ravnopravno učešće žena u javnom i političkom životu.

Koja su Vaša trenutna zaduženja u Pokrajinskom parlamentu? Kako se borite za svoj Grad?
– Od 2012. sam poslanica, članica Odbora za ravnopravnost polova, a do 2016. bila sam predsednica Odbora. Inicirala sam i formirala 2013. Žensku parlamentarnu mrežu AP Vojvodine čija sam i sada koordinatorka. Učestalo koristim svoju obavezu da govorim, da se moj glas čuje na sednicama Skupštine i na radnim telima, da u svojim izlaganjima pomenem dobre primere iz mog grada, a dobre ideje, projekte i programe donesem u Zrenjanin. Svoje znanje i iskustvo stavljam na raspolaganje lokalnoj samoupravi.

Sve veći broj žena je prisutan na političkoj sceni. Od ukupnog broja poslanika i ministara u Srbiji, 45,8 odsto su žene, prema podacima Eurostata. Da li je time samo formalno ostvarena rodna ravnopravnost ili je na delu suštinska promena?
– Povećano učešće žena u političkom i javnom životu ima višestruke koristi za svako društvo. Iako im je formalno-pravno osigurana ravnopravnost, i dalje postoje ukorenjene tradicionalne predrasude i prepreke, kao i stav da ženama nije mesto u javnoj već u privatnoj sferi. U svakodnevnoj praksi, njihova politička uloga u procesima odlučivanja o javnim pitanjima često je bila marginalizovana i obespravljena.
Ipak, poslednjih godina žene u sve većem broji stupaju na visoke, važne i vrlo odgovorne političke funkcije. Odgovornost, organizovanost i energija kojom ih obavljaju potvrđuju da Srbija treba da nastavi da razvija uslove da se uveća učešće žena u kreiranju razvojnih politika i donošenju odluka u svim oblastima društvenog života.
Miroslava Malbaški