PROBLEM SA FABRIKOM VODE – REŠENJE SE JOŠ TRAŽI

Investitor izneo svoje argumente

Zilio DOO Beograd, investitor fabrike vode u Zrenjaninu, stavio je na uvid javnosti argumente za koje smatra da su važni za ocenu da li je neko pogrešio u vezi sa ovom investicijom, vrednom oko šest i po miliona evra. „Zilio” navodi da je zabrana Ministarstva zdravlja nezakonita, te da postrojenje ne može da isporučuje pijaću vodu koja zadovoljava važeće pravilnike o kvalitetu.
Medijima su prosleđeni rezultati dve analize vode na izlasku iz postrojenja. Analize voda urađene su 12. septembra – u laboratoriji Zavoda za javno zdravlje u Zrenjaninu, i 9. novembra (dva dana pre zavrtanja ventila i prestanka rada postrojenja) u laboratoriji „Anahema” u Beogradu, a rezultati zadovoljavaju propise. Koncentracija svih parametara u oba slučaja je u granicama zakona. Arsen u uzorku analiziranom u septembru, „meri” 0,005 miligrama – ili 5 mikrograma po litru, upola manje od najveće dozvoljene koncentracije. Sadržaj arsena u uzorku ispitanom u novembru od 0,006 miligrama – 6 mikrograma po litru, takođe je prihvatljiv.
„Kritični”, u javnosti često pominjani amonijak, rezidualni hlor, nitrati, nitriti i halgenovani ugljovodonici, fosfati takođe su „duboko” unutar zakonski prihvatljivog nivoa. A razultati elektroprovodljivosti koja je pokazatelj prisustva minerala u vodi svedoči da se ne može reći da „podseća na destilovanu vodu”. Takođe, uzorci su bez mirisa i boje, što odgovara standardu.
U svom saopštenju od 11. januara, „Zilio” neposredno p(r)oziva Ministarstvo zdravlja Republike Srbije „zašto odgovorni u Ministarstvu odbijaju da izvrše sanitarni nadzor nad fabrikom vode koja je definitivno spremna” i zašto to obrazlažu tvrdnjom koja spada u nadležnost drugog ministarstva (građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture), a koje je već pismeno potvrdilo da Ministartvo zdravlja ima potpuno pogrešan zaključak?” – Fabrika zbog toga ne radi, građani ne mogu piti zdravu vodu, oprema propada, grad i Republika se suočavaju sa totalnom štetom u visini vrednosti investicije i izgubljenom zaradom investitora, a Ministarstvo zdravlja uporno ćuti i nastavlja da ugrožava zdravlje 100 hiljada ljudi – kaže se u saopštenju.
– Argument da privatno preduzeće („Zilio”) ne može da snabdeva vodom za piće definitivno ne stoji. Jasno je da mi to i ne radimo, a da smo za pružanje usluge prečišćavanja vode za piće – a to je suština ugovora sa JKP „Vodovod i kanalizacija” – sposobni. Imamo pravo na objašnjenje i očekujemo da se konačno neko iz Ministarstva zdravlja izjasni po ovom pitanju – kaže Nenad Obradović na kraju saopštenja.

  • UZORCI
    Pitanje koje bi moglo biti u budućnosti veoma važno jeste da li je broj analiziranih uzoraka vode – na izlasku iz postrojenja za prečišćavanje – dovoljan za ocenu/prognozu pouzdanosti njenog rada na duži rok.
    Druga stvar koja bi mogla biti diskutabilna jeste da li će voda na putu kroz cevi do potrošača zadržati sastav približan na izlasku iz postrojenja i koliko analiza treba da bude zadovoljavajuća da se izdaju sve dozvole – zaključno sa upotrebnom dozvolom.
  • „ZILIO” DAVALAC, A „VODOVOD” KORISNIK USLUGE
    Medijima je dostavljen i deo dokumenta gde Ministarstvo građevinarstva ocenjuje da se ugovor između investitora – „Grupe Zilio” i JKP „Vodovod i kanalizacija” odnosi na pružanje usluge prečišćavanja vode za piće. Pri tom je njen krajnji korisnik „Vodovod i kanalizacija”, što je u skladu sa članom 5, stav 2 Zakona o komunalnim delatnostiama.
    – Zakon o komunalnim delatnostima nije propisao način na koji će vršilac komunalne delatnosti, u ovom slučaju JKP „Vodovod i kanalizacija”, Zrenjanin, organizovati sve procese u obavljanju svoje delatnosti. To znači da nije isključena mogućnost postojanja podizvođača u obavljanju neke delatnosti. U ovom slučaju to bi bila kompanija „Grupo Zilio”, u smislu davanja tehničko-tehnološke usluge – navodi se u aktu Ministarstva građevinarstva.

M. Stojin