REKOM DO UMETNOSTI: PUTOVALI SMO U POSETU SEČANjSKOM SLIKARU ZORANU TEŠANOVIĆU BRODOM PREKO TAMIŠA, UZ VINO I HRANU

Igra za čulo dodira i mirisa

  • Na mojim prvim slikama je model Angelina, koja je bila anatomski neobična, što mi je pomoglo da napravim svoju ikonografiju, ističe Tešanović

Kažu da ništa tako savršeno ne postoji, kao ono što priroda stvori. Ona spaja različitost, meša ukuse i boje, uspostavlja ravnotežu. Oni koji prepoznaju njenu moćnu igrariju su joj veoma privrženi, što na najbolji način dočarava čuveni klečanski kapetan Nikola Spaić.
Panonski mornar, kako ga zovu, jedne junske subote ugostio je dvadesetak entuzijasta na svom brodu: vinare iz Kleka, Lukićeva, Zrenjanina, slikare iz naše sredine i Beograda, lekare, novinare, ljubitelje dobrog vina i zalogaja… A povod je bio, osim druženja, poseta slikaru Zoranu Tešanoviću u Sečnju.
Milan Grahovac, zrenjaninski umetnik i dugogodišnji Zoranov prijatelj, kazao je da je jednom odlazeći iz ovog ateljea razmišljao šta je u stvari umetnost i zbog čega je ona toliko važna. Nameće mu se misao, ničeovska definicija, koja kaže da je umetnost paralelni svet koji nam pomaže da lakše proživimo ovaj naš život. Kako je rekao, ta misao ga je uvek umirivala kada je posmatrao Zoranove slike. Ta kreativna igra, za njega je fascinantna. Na Milanove reči nadovezao se i sečanjski umetnik.
– Postoje slikari koji svojim delima nekad sude ljudima. Ja sam na drugom kraju koji mogu da razumeju svi – pravim predstavu od umetnosti koju vredi proživeti. Tako sam počeo da slikam, pre 30 godina i trajem do danas – iskren je bio Zoran Tešanović.
Zatim je goste bolje upoznao sa svojim stvaralaštvom:
– Radio sam akt modele sa Akademije. U stara dobra vremena je bio čest slučaj da iz druge branše umetnosti, ljudi koji završe svoje karijere ne mogu bez umetnosti i postanu modeli. Na mojim prvim slikama, po kojima sam bio primećen na našoj likovnoj sceni, je model Angelina, koja je bila anatomski neobična, što mi je pomoglo da napravim svoju ikonografiju. To je slika „Tajne radosnih želja”. Do ove zadnje izložbe, postao sam i ja malo kritičan, preko humora i ironije. Nisam od onih umetnika koji vole da se u radovima oseti provokativna refleksija na vreme u kojem živimo, ali na ovim slikama sam sebi priznao, što je moja umetnička ispovest, da sam i ja osetio nelagodu. Izložbu sam nazvao „Čulo dodira”, koja je nedavno otvorena na Kosančićevom vencu u Beogradu. I nema nijedne slike sa motivom ženskog akta koji sam dosad radio. O tom čulu, na izložbi sam progovorio u ovim slikama sa motivom zeke i njegovom ženkom, koji su goli u čistoj prirodi. Muči me što se reč dodir upotrebljava u raznim kontekstima. Dobar deo radova sam posvetio antidodiru, jer mi se danas dodirujemo sa nepotrebnim. Naslikao sam slavnu ličnost, fudbalera Ronalda, a običan svet hoće da ga dodirne i da se uveri da je od krvi i mesa.
Nakon Tešanovićeg ateljea uputili smo se na dolmu, udaljenu nekoliko kilometara od Sečnja, gde smo uživali u ručku i dobroj atmosferi koja je trajala do kasno u noć.

  • UMETNIČKA IDEJA
    – Naša ideja je bila umetnička. Došli smo u posetu Zoranu preko Tamiša. Inače, Tamiš i Begej mogu da nas odvedu u Itebej gde su živeli otac i deda Miloša Crnjanskog. Preko ovih reka sam povezao neke najznačajnije banatske umetnike, poput Đure Jakšića, i pomenutog Crnjanskog sa ljubiteljima umetnosti, čak i preko Kikinde možemo vodenim putem otići do pisca Dušana Vasiljeva. Nedavno sam posetio Mošorin, mesto gde je rođena Isidora Sekulić. Rekom možemo stići i do Uroša Predića – rekao je Nikola Spaić, inicijator druženja.

 

11 - 2 C Zoran Tesanovic u ateljeu

11 - 2 B Jedno od Zoranovih umetnickih dela

 

 

I. ISAKOV