RUKOMETAŠI, BLIZANCI SLOBODAN I STANKO DIMITRIĆ, SPREMNI ZA NOVU SEZONU

Žele svoj Proleter u Super ligi
Slobodan i Stanko Dimitrić zavoleli su rukomet kada su imali svega devet godina. Tada su počeli da treniraju u sekciji u OŠ „Dositej Obradović” kod profesora Daneta Kukića, a nastavili su u Proleteru gde su sa 16 godina priključeni prvoj ekipi. Nakon srednje škole potpisali su ugovor sa Vojvodinom gde su iste godine osvojili Kup Srbije. Sa univerzitetskom reprezentacijom Srbije 2014. godine uzeli su srebro na Evropskom prvenstvu u Roterdamu, a nakon tog podviga, dve sezone proveli su u Crvenoj zvezdi.
No, dogodilo se da su obojica povredili koleno, pa su nakon duge rehabilitacije odlučili da se vrate u matični klub. Utakmice prvog kola rukometne sezone Super B lige počinju polovinom septembra.
– Veliko je zadovoljstvo vratiti se u klub iz kog smo ponikli i kome dugujemo sve. Nigde nije kao kod kuće! Važno je za nas da opet igramo zajedno, ipak se najbolje poznajemo i to se posebno vrednuje na terenu. Čitamo jedan drugom misli, dogovaramo se pogledom, pa je teško zadržati nas kada osmislimo akciju. Povratak kluba u elitni rang, naš je cilj ove sezone. Odnos sa drugarima u klubu je fantastičan, „hemija” u ekipi je sjajna. Verujemo da smo zreli i jaki, spremni da, ako postanemo superligaši, u našoj novoj dvorani u duelima sa Partizanom, Zvezdom i Metalopastikom priredimo rukometni spektakl – kažu Dimitrići.
Prednost braće kao igrača jeste u međusobnom prepoznavanju, što su u klubovima znali da cene. Na terenu se međusobno savetuju i hrabre. Takoreći, Slobodan i Stanko su unutar tima „ekipa za sebe”, ali oni savršeno funkcionišu sa ostalim saigračima.
Relativno skoro, ugledajući se na blizance, njihov mlađi brat Žarko postao je igrač Proleterovih mlađih kategorija. Levoruk je, a to je velika prednost. Takvih igrača nema mnogo, pa su veoma cenjeni. Poslednjih godinu dana počeo je ozbiljnije da trenira i kaže da želi da sa braćom zaigra u prvoj postavi Proletera.

PODRŠKA ŽARKU
– Kada je Žarko počeo da trenira rukomet, možda smo ga i previše ispravljali i dosađivali savetima, ali je sve to za njegovo dobro. Kad god stignemo, gledamo njegove utakmice. Dosta je napredovao, ali može da postigne još mnogo, tek mu je 16 godina. Bićemo tu za njega kao što smo bili podrška jedan drugom. Želimo da ga naučimo da sport donosi lepe stvari, većina naših prijatelja jesu upravo momci sa kojima smo trenirali. Ali, mora da zna da su tu porazi i povrede, pa i momenti kada misliš da ne možeš dalje. To je manje lepa strana sporta… Tada je potrebno pored sebe imati nekoga ko će te vući napred – pričaju Dimitrići.

TRENERI IH ČESTO POBRKAJU
Pošto Stanko i Slobodan mnogo liče, na treninzima i posle utakmica, dešavalo se da ih treneri prosto pobrkaju.
– Bilo je situacija kada su tražili da nosimo patike različite boje, kako bi mogli da nas razlikuju, ali i slučajeva da trener pre meča nešto sugeriše meni, misleći da sam Slobodan – kaže Stanko kroz smeh.

LjILjANA ĐURIĆ