U zdravlju meračili

Piše: Milena Bečejac

Ljudi misle da se hedonizam zasniva na cigarama, viskiju i skupom vinu. Nije tako. Hedonizam ponekad leži u čaši sveže vode u pravom trenutku.(Mišel Onfre)

Izložba „Merak mi je…” – hedonizam u delima iz Zbirke likovne umetnosti Narodnog muzeja Zrenjanin, čiji je autor Olivera Skoko, viši kustos-istoričar umetnosti, zapravo je jedna priča o uživanju, radostima, prijatnim osećanjima, o onome što želimo. Od 30 predmeta, slika, crteža, čiji centralni deo čine „Veseli Banaćani” Stevana Aleksića, do vrednih tekstualnih iskaza autora o zanimljivoj temi, prisutnoj u našoj svakodnevici. Tu su i razglednica o školi plivanja na Štajgervaldovom kupalištu (poznatijem kao Fišerovo), do predmeta koji ambijentalno upotpunjuju celu priču poput kafanskih četvrtastih stolova sa kariranim, crveno-belim nadstolnjacima i stolicama u raznim bojama, starih instrumenata, stočića na kome stoje fildžani iz kojih se, dakako, ispijala kafa, sa merakom, uz ratluk iz bombondžijske radnje Bosiljčić… Uživanje u dobrom društvu, hrani, piću, muzici, šetnji pored vode, u prirodi, parkovima, baštama, u druženju, pa i lenčarenju, posebno nedeljom, danom za odmor, ali i razgovore na sokaku…
Autorka je na najbolji način otvorila vrata ove prestižne kulturne institucije, udahnuvši život i živost samom temom i njenom postavkom i uvodeći posetioce i kao kreatore. O tome svedoče zabeleške koje su oni ostavljali o tome na šta pomisle kada čuju reč – merak. I danas, radost nalazimo u hrani – merak mi je: da pojedem pljeskavicu i da budem srećan, kumina sarama, Gogina supa, da ispijam kafu uz knjigu… Da sednem opušteno u kafanu, tamburica polako svira, ispred mene „dunja”, čaša vode, gorka kafa… zatvorim oči, slušam, ćutim, uživam… Da pijem žilavku pored Trebješnice, dok sunce zalazi iza brda ostavljajući nas sa svežinom reke i pitkošću vina … Uživanje je biti sa voljenom osobom i pričati sa njom o lalama, zagrliti drage ljude, deliti ljubav, slušati muziku, čitati novine, plivati na Peskari, voziti bicikl, planinariti, čitati, svirati, slikati, igrati igrice na kompjuteru… Da snevam i izvolevam… Vreme sa prijateljima i sa samim sobom. I mnogo toga još… Ali, i „kada od Vučića dobijem sto evra”…
Jednostavno, sve je to – život. I kako neko napisa: da živim život punim plućima… I sve drugo i nema baš smisla. U zdravlju meračili!