Za hlebom i znanjem

Piše: Milena Bečejac
E, bilo je kada je Balašević spevao i pevao onu svoju „Uticaj rođaka na moj životni put”. Tu on baca rime, među kojima i „nisam mislio da su diplome ona presudna životna stvar”. To je napisao kao mladi kantautor, a verujem da bi ovi stihovi sada malo drugačije zvučali. Jer, diplome zaista nisu presudna životna stvar, bar ne ovde.
Od 8.173 nezaposlena u gradu, samo onih sa fakultetskom diplomom je više od hiljadu, uključujući i visoki i viši stepen obrazovanja, a na listi čekanja za posao prednjače srednjoškolci u oba stepena – trogodišnjem i četvorogodišnjem.
Nezaposlenost, posmatrana po zanimanju, pokazuje „višak” u gotovo svim zanimanjima i stepenima stručnosti. U sedmom stepenu stručne spreme slabo tražena zanimanja su profesor računarske grupe predmeta, diplomirani inženjer za proizvodni menadžment, diplomirani ekonomista, profesor razredne nastave, a među onima sa diplomom srednje škole tehničari svih profila (ekonomski, prehrambeni, tekstilni, elektro…). Nedostaju farmaceuti, stomatolozi, stručni kadar u prosveti i zdravstvu, lekari specijalisti.
Ne znam više šta da kažem. Mladi, i ne samo oni, odoše u inostranstvo. Još malo, pa će biti više onih Zrenjaninaca koje poznajem da su u inostranstvu, nego što ih ima u gradu. Samo, ne mogu ja da im kažem kao Šantić da ostanu ovde. Jer, svako ima prava na izbor, a ovde je izbora sve manje. Ne mogu da kažem da nije bilo zapošljavanja, a ne mogu ni da kažem da su prvo uhlebljeni trenutno stranački opredeljeni, ne kažem da nema investicija, industrijskih zona, ali podaci o nezaposlenosti su, naprosto, neumoljivi. Viđam ih kada su na odmoru, a mislim – ode naša mladost, naši dragi sugrađani.
Nisam više pametna pa da shvatim šta je to dualno obrazovanje. Znam da je u zrenjaninskim školama deo onoga što obuhvata ovakav vid školovanja bilo godinama ranije. E, sada, da li dualno obrazovanje podrazumeva da se, na primer u srednjim stručnim školama, još smanji broj predmeta koji nisu direktno vezani za struku. Ali, ne znam zašto đaci ne bi tokom školovanja za buduće zanimanje imali i opšta znanja. Da ne budem previše pakosna, da ne bude da ne znaju gde je Kanada, gde je Australija, pa evropski gradovi u koje će se uskoro uputiti, što za znanjem, što za hlebom.