ŽIVOT POD LUPOM JAVNOSTI: DRINA, TARA I UNA KRLIĆ RADE ONO ŠTO VOLE

Podrška porodice i prijatelja najvažnija

Ko je bar jednom pogledao, recimo, seriju „Jagodići”, primetio je elegantne kostime koje su nosili poznati srpski glumci. U njihovom kreiranju učestvovala je Zrenjaninka Drina Krlić.
Ko je čuo za nekadšnju tinejdž grupu „Beti Bup”, sigurno zna za Taru, srednju sestru Krlić, frontmenku grupe.
A ko je gledao spotove repera Ša za spot pesme „Maserati” ili „Habibi” repera Raste, sigurno su primetili tamnokosu lepoticu Unu Krlić.
Sestre Krlić su poznate po tome što su postigle uspeh upravo u onome što vole da rade.
– Mama i tata su nas uvek učili da je najbitnije da radimo ono što volimo i u čemu smo dobre, jer ako radite nešto što ne volite, svaki dan će vam biti stresan – objašnjava Drina, najstarija sestra, kostimograf.
Završila je master akademske studije na Fakultetu primenjenih umetnosti u Beogradu, odsek scenski kostim u klasi Ljiljane Petrović. Svoj rad je pokazala na raznim izložbama, kao i u Narodnom pozorištu „Toša Jovanović” u predstavama „Sutra će biti bolje”, „Leda”, a asistirlaa je i Jelisaveti Tatić sa kostimima u televizijskoj seriji „Jagodići”.
– Teži je posao oko serije, jer taj set ume da traje i po 15 sati dnevno, a rad na predstavi si završio onog trenutka kada je predstava gotova. Imala sam priliku da upoznam neke profesionalce poput zrenjaninske glumice Nade Šargin, koja je stajala po nekoliko sati u kostimu kada sam je obukla i to samo zato da ga ne izgužva. To je pravi profesionalni stav prema tuđem radu – govori Drina.
Budući da je veoma zanimaju i kostimi i režija, uradila je spot i kostime za pesmu „U ranama” zrenjaninskog benda „Šišarke”, i kostime za spot „Mona” benda „D Gift”.
– Uvek gledam da unesem nešto drugačije u sve čime se bavim, sa tom idejom sam valjda i otvorila klub „Alternativa” sa Rastkom Stefanovićem. Želeli smo nešto osvežavajuće, što drugi klubovi u Zrenjaninu ne mogu da ponude – objašnjava najstarija ćerka Lidije i Mirka Krlića, inače narodnog poslanika.
Mnogo je postigla na raznim izložbama, a planira da napravi i svoj brend. Za sada zna da će kreirati obuću i nakit, a kasnije – videće.
– Uvek sam se mnogo trudila. Akademiju nije lako upisati ni završiti. Išla sam po bolonjskom sistemu, koji zahteva da se posvetite i umetnosti ali i da slušate predavanja, tako da sam bila na fakultetu od jutra do mraka, i posle još morala da se pripremam za sutra – priča, i dodaje da je u porodici imala bezrezervnu podršku. – Imala sam krizu pred upis na fakultet i sela sam da popričam sa tatom. Pitala sam ga da li misli da sam ja sigurna da želim da upišem baš Akademiju, i rekao je da je siguran da ja to želim. Prosto, nikad nam nisu ništa branili – navodi Drina, a mlađa Tara dodaje da su samo znali red o tome kada se dolazi kući, i do kad traje izlazak i slične stvari.
– Nijedna od nas nije razmažena. Uvek su nas učili da delimo sve, pomažemo jedna drugoj i budemo bliske – kaže članica nekadašnje tinejdž grupe „Beti Bup” (i nekadašnja prvakinja države u baletu), koja je postala poznata široj javnosti u Srbiji, a imala je priliku i da svira predsedniku Rusije Vladimiru Putinu. Grupa se, pak, raspala.
– To je bilo ludilo! Bile smo jako mlade, nismo se mnogo pitale iako smo imale lepu saradnju sa Ognjenom Cvekićem, koji nas je prvi primetio, i kompozitorom Vladimirom Graićem Grajom. Učestovale smo na „Sunčanim skalama”, a na „Beoviziji” čak ušle u finale. Tamo nas je spazio Graja – priseća se Tara.
– Velika je razlika kada sviraš u svom gradu i u nekom drugom. Mnogo su nas bolje prihvatali stranci nego Zrenjaninci. Ne znam, valjda ljudi teško praštaju uspeh, osim prijatelja i rodbine, koji su uvek bili uz mene – zaključuje, a njena mlađa sestra Una, potvrdno klima glavom.
Nimalo ne čudi činjenica da imaju mnogo zajedničkog: sve tri su u isto vreme počele da igraju balet u Plesnom klubu „Fri dens” koji i danas vodi Nikoleta Vidaković, a Tara i Una su izabrale i istu profesiju.
Uni se, kaže, više žuri da završi studije novinarstva, kako bi mogla da se preseli u veći grad od Novog Sada. Najmlađa članica porodice Krlić je, tvrde njene sestre, najodlučnija od svih u vezi sa svojim planovima za budućnost.
– Nisam planirala da uđem u „šoubiz”. Desilo se samo od sebe – priča ova mlada Zrenjaninka, i dodaje: – Jednog dana me je kontaktirala supruga repera Šae, jer joj se svideo moj fazon, što se ne skidam da bih pruvikla pažnju, delovala sam joj drugačije od ostalih. Pošto su njegova, ali i Rastina muzika ono što ja volim, rado sam se odazvala snimanju spotova, jednog u Beogradu a drugog u Sarajevu – sa osmehom i sigurnošću u glasu govori Una.
Ona ima više 33.500 pratilaca na Instagramu, gde reklamira razne brendove poput brenda „Prej” Istoka Radovanova i Maje Urban iz Novog Sada. Ipak, tvrdi da je nekad to reklamiranje umori i da nije uvek raspoložena za slikanje i isprobavanje stvari koje joj poklanjaju.
– Taj Instagram je, u suštini, površan svet, ali ume da donese i svašta dobro. Sada me već prepoznaju na ulicama Zagreba jer je brend „Rasel Braun”, koji reklamiram, tamo veoma poznat. Nedavno su mi u jednom klubu vrišteći prišle dve devojke i htele da se slikaju sa mnom, bila sam skroz zbunjena, osećaj je baš čudan. Iskoristiće svoju slavu da ispromoviše brend koji će napraviti sama.
– Reklamiram samo ono što verujem da mogu da prodam, a to sigurno nisu haljine, recimo. Ni devojke koje me prate sigurno ne vide sebe u tome – zaključuje.

DVE STRANE SLAVE: Drina o gradu
Drina Krlić je 2012. godine dobila nagradu Grada Zrenjanina kao mladi talenat. Ipak, rastužilo ju je kada su na uručenju emitovali slike sa letovanja i iz provoda sa Fejsbuka umesto kostima za koje je, zapravo, nagradu i dobila. Kaže da je to bilo najveće osporavanje njenog rada i truda koji je doživela.
TARA I UNA: Novinari u Srbiji nisu dovoljno cenjeni
Iako obe završvaju studije Žurnalistike na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu, i Tara i Una smatraju da se najverovatnije neće baviti novinarstvom. Tara razmišlja o dobijanju licence za fitnes instruktora i nastavljanju muzičke karijere, a njena mlađa sestra nastavlja svojim putem.
– Novinari kod nas nisu cenjeni, shvatile smo to na četvrtoj godini studija – kaže Tara.

Suzana Kokavski