VAVEDENJSKI HRAM SE PRIPREMA ZA PROSLAVU 250 GODINA POSTOJANJA
Uz molitvu, vredno radimo
Naš grad je oduvek bio sredina u kojoj su živeli pripadnici različitih naroda i konfesija. Dokaz tome je postojanje mnogih bogomolja pripadnika pravoslavne, katoličke i protestantske vroispovesti. Među najstarijim verskim građevinama je crkva Uspenja Presvete Bogorodice u Svetosavskoj ulici. Podignuta je 1746. godine. Nešto mlađa je Vavedenjska.
Prema rečima protojereja-stavrofora doc. dr Ninoslava Kačarića, v.d. starešine crkve, sagrađena je 1777. Ove godine slavi jubilej – četvrt veka postojanja.
ZAPAŽENI PODUHVATI
– Pripreme smo započeli lane gradnjom palionice sveća u jugozapadnom delu porte. Sazidana je, omalterisana i u toku su završni radovi. Takođe, zamenili smo sve stare prozore na hramu. Izrađen je nov, pozlaćeni krst na zvoniku. Pređašnji je restauriran i biće sačuvan. Ofarbane su dveri – carske, severne i južne, kao i dva ormara. Finalizira se konzervacija zidne slike Hrista na prestolu koja se nalazi u oltaru. Rad je Stevana Aleksića iz 1914. Predstoji nam kapitalni projekat, obnova crkvene fasade koja je u jako lošem stanju. Svaka pomoć je dobrodošla – objašnjava otac Ninoslav Kačarić.
Crkva je dobila reflektore za noćno osvetljenje. Poklon iz Grčke su staze i tepisi koji krase unutrašnjost. Nabavljene su odežde za sveštenike i đakone, kao i drugi bogoslužbeni sasudi.
– Od građevinskih poduhvata izdvojio bih radove na parohijskom domu i Svetosavskoj sali. Umesto crepa stavljen je limeni pokrivač. Obnovljena je i unutrašnjost. Portu smo ukrasili zimzelenim sadnicama i cvećem. Suvenirnica je dobila struju, a urađene su staze i prilazi gde god je bilo potrebno – dodaje naš sagovornik.
SVETITELj IZ NAŠEG SOKAKA
Otac Kačarić podseća i na događaj koji je obeležio prošlu godinu. Reč je o šest decenija kanonizacije Prepodobnog Rafaila Banatskog. Prema crkvenom predanju i zapisima iz njegovog žitija, bio je Srbin iz Banata. Zamonašen je najverovatnije u manastiru Drenovcu kraj Bečkereka, odakle odlazi u Hilandar.
– Pred kraj života biva poslan u rodni kraj koji su Turci opustošili posle ustanka Srba u Banatu 1594. Na mestu naše crkve podigao je trščanu kolibu u kojoj je čitao molitve za isceljenje duševnih i telesnih patnji. Već tada njegove reči bile su čudotvorne. Upokojio se tu i sahranjen je na mestu gde je 1826. podignuta kapela. Sveti arhijerejski sabor SPC proglasio ga je svetiteljem 1965. godine – napominje sveštenik.
U sklopu praznovanja svetlost dana ugledala je monografija „Prepodobni Rafailo Banatski, žitije, služba, akatist” i drugi književno-umetnički poduhvati. Grupa umetnica i sugrađanki, koja je pohađala kurs kaligrafije u zrenjaninskoj Biblioteci, sa trudom i ljubavlju izradila je rukopisni akatist ovom svetitlju. Kao unikatni dar hramu ukoričen je u plišane korice, okovan ukrasima i oslikan ikonom Prepodobnog Rafaila. O kapeli u kojoj počiva, takođe se redovno vodi računa. Otac Ninoslav dodaje da su crkvene prostorije otvorene za sve sugrađane.
OTVORENI ZA SUGRAĐANE
– Upriličili smo tribine, predavanja, promocije knjiga, zbornika „Grmalj”, koncert povodom 30 godina hora „Sveti Serafim Sarovski”, projekcije prigodnih filmova i druga kulturno-umetnička dešavanja. Godišnju skupštinu imalo je Udruženja prijatelja manastira Hilandara „Petrovgrad”. U saradnji sa zrenjaniskim Crvenim krstom i novosadskim Zavodom za transfuziju odazvali smo se pozivu za dobrovoljno davanje krvi. Takođe, dragi gosti su nam i penzioneri. Voljni smo da im ustupimo prostor za sportske turnire i ostale aktivnosti – veli naš sagovornik.
Napominje da nijedan navedeni posao ne bi bio uspešan bez vere u Boga, blagoslova Mitropolita Nikanora, eparhije banatske, Crkvenog odbora ali i Grada, Turističke organizacije, Mesne zajednice „Gradnulica”, kao i brojnih vernika, dobrotvora i priložnika svih generacija.
– Ne bih nikoga izdvajao jer je spisak zaista dug. Molim se Gospodu da za svu ljubav, žrtvu, trud i darove njima uzvrati izobiljem milosti svoje. Takođe, savetujem da posetimo stare, nemoćne, bolesne u bolnici ili kod kuća njihovih, da odvojimo malo vremena i darujemo im toplu reč, zagrljaj, stisak ruke, znak ljubavi koji će im značiti – poručuje otac Ninoslav Kačarić.
MIROSLAVA MALBAŠKI
FOTO: JOVAN D. NjEGOVIĆ i DRAGIŠA NADLAČKI (FOTO „SOVA”)










