DA LI JE MOGUĆE OBEZBEDITI KOMPLETE KNjIGA ZA SVAKOG ĐAKA U OSNOVNIM ŠKOLAMA I KAKVO JE RASPOLOŽENjE JAVNOSTI U VEZI SA OVOM IDEJOM

Besplatni udžbenici između želja i mogućnosti

Polemika o dodeli knjiga za osnovne škole bez naknade traje mesecima i izaziva veliku pažnju javnosti. Profesor Aleksandar Kavčić, osnivač Fondacije „Alek Kavčić”, je ponudio bez naknade udžbenike na svom portalu besplatnabiblioteka.com i time podgrejao priču koja nije nova i koja datira još iz 2008/2009. Od tada traje debata koja traje na svim novoima.
I dok jedni smatraju da knjige za školu mogu biti besplatne i da država treba da stane iza toga, drugi tvrde suprotno, navodeći da se na taj način krše brojni zakoni, te da udžbenici nikada nisu bili besplatni, iako obrazovanje jeste.

TEMA POKRENUTA I U NAŠEM GRADU
Odbornica pokreta „Dosta je bilo” Svetlana Vukobratović Novković na poslednjem skupštinskom zasedanju inicirala je, kao tačku dopune dnevnog reda, pitanje o obezbeđivanju besplatnih udžbenika za sve osnovce na teritoriji Grada.
Iz „Dosta je bilo” smatraju da postoje načini da se oni obezbede i da to Grad vrlo malo ili ništa ne košta, a da deca uče iz udžbenika koje je odobrilo Ministarstvo prosvete.
– Povezivanjem sa fondacijom „Alek Kavčić”, koja je otkupila sva autorska prava za udžbenike Zavoda, Grad bi samo po ceni štampe mogao obezbediti svoj deci udžbenike. Kako je Fondacija imala pozitivan odjek u javnosti, Zrenjanin bi mogao biti prvi dobar primer rešenja ovog problema – rekla je Svetlana Vukobratović Novković.
Podsetila je da sve zemlje u regionu i Evropi obezbeđuju besplatne udžbenike za sve đake u sistemu osnovnog obrazovanja. U Srbiji to nije slučaj, a mogao bi da bude.
– Možemo krenuti od našeg Grada i biti svetao primer za druge opštine i gradove u Srbiji, da i oni kopiraju naše korake. Mi o ovoj temi moramo govoriti, jer se do kraja aprila već biraju udžbenici. Imamo i mnoge neprijatne situacije gde nam se javljaju roditelji i žale se kako ih škole prisiljavaju već postignutim dogovorima sa određenim izdavačima da počnu unapred da plaćaju rate za skupe komplete. „Dosta je bilo” se zalaže za besplatne udžbenike za svu decu, bez obzira na imovinsko stanje njihovih roditelja, jer je to pravo deteta i što besplatno osnovno obrazovanje podrazumeva i besplatne udžbenike – istakla je zrenjaninska odbornica.

JEDAN DEO ĐAKA IMA PRAVA NA BESPLATNE UDžBENIKE
Većina prosvetnih radnika i direktora škola koje smo konsultovali oko ove ideje podržavaju teoriju besplatnih udžbenika, ali samo ukoliko nastavnici i učitelji imaju poslednju reč oko toga koje će se knjige birati.
– Ideja o besplatnim udžbenicima je sjajna i nadam se da će se naći model po kojem će se to valjano realizovati u budućnosti. Naravno, ovo u potpunosti zavisi od sredstava koja bi morala da se izdvoje – smatra Sanja Gerbeš, direktorka Osnovne škole „2. oktobar”.
Ona navodi da su u ovoj, kao i u većini škola, izdavači koji postoje na tržištu ravnomerno zastupljeni u izboru aktiva nastavnika.
– Iskustvo i praksa nastavnika su vodilja u izboru udžbenika. Izdavačke kuće se poslednjih godina jako trude da naprave što bolji, atraktivniji, pregledniji, praktičniji udžbenik, pa izbor nije uvek lak. Ipak, u pitanju su nijanse, a presuđujući faktor kvaliteta nastave jeste, na kraju, nastavnik, a ne udžbenik – ističe Sanja Gerbeš.
Ona nas upoznaje sa činjenicom da svake godine određeni broj dece (a on varira) ima pravo na besplatne udžbenike, koje obezbeđuje Ministarstvo i Grad Zrenjanin. Pravo na besplatne udžbenike imaju deca iz socijalno i materijalno ugroženih porodica, učenici koji se obrazuju po individualnom obrazovnom planu, kao i treće i svako naredno dete u porodici koje je u obrazovnom sistemu.
– U našoj školi je praksa da se u junu, posle završene školske godine, organizuje mali bazar udžbenika na kojem učenici mogu da ih razmene ili nabave ono što im je potrebno za narednu godinu. Takođe, postoji veliki broj naše divne dece koja ostavljaju svoje udžbenike školskoj biblioteci da bi ih kasnije koristili oni koji ne mogu da ih kupe – istakla je naša sagovornica.
U Gradu Zrenjaninu navode da se do sada nisu obezbeđivali besplatni udžbenici.
– Ono što smo radili je pomoć u vidu školske opreme za prvake. Ideju o besplatnim udžbenicima svakako ćemo razmatrati u narednom periodu, ali se moramo konsultovati sa roditeljima, a pre svega sa školama i nastavničkim većima, jer udžbenike mora odobriti Ministarstvo prosvete – izjavio je povodom ove teme Saša Santovac, zamenik gradonačelnika.

  • RODITELJI PROTIV ČESTOG MENJANJA UDŽBENIKA
    U vezi sa ovim predlogom o besplatnim udžbenicima za osnovce, mnogi rodtelji postavljaju pitanje: da li su to udžbenici ili skripte? Hoće li oni biti samo kao PDF, pa da se kopiraju ili će se učiti preko tableta i drugih elektronskih mogućnosti, jer je upravo nastava na daljinu pokazala da nemaju sva deca laptop ili internet.
    – Što se mene lično tiče, ne mora moje dete da dobije besplatne knjige, kupiću ih, škola daje mogućnost otplate na rate. Ono što mi smeta jeste menjanje spiska udžbenika iz godine u godinu, pa tako dolazimo do toga da za jedno dete kupim ceo komplet, a da za drugo dete, tri godine kasnije, ne mogu da koristim te knjige za taj razred koje su potpuno očuvane i upotrebljive. To mi više smeta nego cena udžbenika ili njihova kupovina – istakla je ovim povodom naša sugraćanka, mama dva osnovca.

 

  • BESPLATNI UDžBENICI ZA TRI GENERACIJE
    Svojevremeno, kada je ministar prosvete bio Žarko Obradović (na toj fukciji od 2008. do 2013. godine), počela je akcija besplatnih udžbenika za učenike nižih razreda osnovne škole. Iste komplete, od septembra 2009. godine su dobili najmlađi đaci, a trebalo je da ih da koristi nekoliko generacija. Učenici su bili obavezni da vraćaju većinu udžbenika, odnosno škole su ih dobijale na revers.
    – Ideja je da projekat počne određene godine i svake sledeće da obuhvati i naredni razred – kazao je Obradović na debati „Besplatni udžbenici osnovcima – ustavna obaveza države i racionalni interes društva”, održane 2009. godine.
    Bilo je zamišljeno da iste komplete udžbenika za određeni razred koriste tri generacije, da ih učenici čuvaju i ne pišu po njima, a da o odabiru izdavača čiji bi udžbenici trebalo da se koriste odlučuje komisija koja je formirana specijalno za tu funkciju.
    U praksi je to, međutim, naišlo na otpor, pre svega, roditelja koji su želeli da knjige zadrže do kraja školovanja svog đaka. Takođe, posle prvih iskustava, nisu želeli da deca dobijaju raskupusane knjige, često sa flekama od kečapa i sokova. Poseban problem su bili radni listovi, koji se popunjavaju, pa su u osnovnim školama u Zrenjaninu pokušavali koliko-toliko da ih „repariraju”, ali većinom ni to nije pomagalo. Đaci, niti roditelji, nisu želeli da imaju takve udžbenike, kojima su nekad falile i strane.

M. Bečejac& M. Malbaški & S. Vorkapić