DR MARIJA MARUNA, PROFESORKA NA ARHITEKTONSKOM FAKULTETU U BEOGRADU
Begej je neiskorišćeni potencijal Zrenjanina
Društvo arhitekata Zrenjanin (DAZ) dobilo je pojačanje. Nova članica je dr Marija Maruna, redovna profesorka Departmana za urbanizam. Nedavno je u našem gradu govorila o svom pozivu. Vredna i posvećena, isticala se kao odličan đak srednje Muzičke (odsek klavir) i Gimnazije (matematički smer). Iz Sinđelićeve ulice, gde i danas živi porodica Birovljev, otisnula se 1987. godine na fakultet koji će za nju postati krucijalan. Studije je krunisala nagradom za diplomski rad, ubrzo i za doktorat. Bila je gostujući predavač u inostranstvu. Učestvovala je na domaćim i međunarodnim naučno-istraživački projektima. Angažovana je u izradi više nacionalnih, strateških, urbanističkih planova i konkursa, za šta je više puta nagrađena. Deo je uredništva vodećih časopisa od nacionalnog značaja: Arhitektura i urbanizam i SAJ – Serbian Architectural Journal. Članica je Udruženja urbanista Srbije, Udruženja inženjera Beograda. Dobitnica je Povelje povodom 150 godina postojanja Saveza inženjera i tehničara Srbije i nagrade „Nikola Dobrović”, koju dodeljuje Udruženje urbanista Srbije.
Kako kao stručnjak gledate na naš grad?
– Smatram da Zrenjanin ima sve aspekte koji su potrebni za odrastanje jednog mladog čoveka i sadržaje koji mogu da zadovolje njegovu radoznalost. S druge strane, razmere su mu takve da ipak obezbeđuju neku vrstu mira, sigurnosti i spokojstva. Njegovo bogatstvo je multietničnost. Iskazuje se kroz istorijske slojeve, ali i kulturne obrasce ponašanja. Primećujem da postoje predivni objekti iz različitih perioda i urbanističke celine građene 70-ih i 80-ih godina, ali nedostaju uređeni, otvoreni prostori. Takođe, mislim da je Begej veliki potencijal koji je neiskorišćen.
Kakva je pozicija arhitekture u društvu?
– Arhitekte nisu dovoljno prepoznate. Kada govorimo o javnoj sceni, uglavnom nas gledaju kao umetnike ili inženjere. Struka je postala svesna problema i da treba da se više eksponira. Napravljena je strategija kako bi se naš položaj promenio. U međuvremenu, došlo je do veće prisutnosti u medijima i javnosti. Kao pozitivan primer istakla bih podkast „Sfera”. Pokrenule
su ga mlađe kolege. Pomerio je percepciju i učinio naš poziv daleko zanimljivijim. Lokalno posmatrano, u Zrenjaninu postoji prostor da se čuje glas Društva arhitekata (DAZ).
Jedan ste od utemeljivača master programa integralni urbanizam.
– Program je nastao zalaganjem više generacija profesora, doajena urbanizma, jer mnoge teme u okviru studija arhitekture nisu imale dovljno prostora. Kada je kreiran, pre svega se mislilo na jačanje kapaciteta u sklopu javnih službi, jer su svim lokalnim samoupravama u Srbiji potrebna urbanistička odeljenja. Ubrzo se pokazalo da je znanje studenata posebno korisno u civilnom sektoru. Jedna od svežih tema koju su radile kolege bila je korupcija u urbanizmu. To je, u suštini, praćenje tokova odlučivanja, jer urbanizam je javna politika i zavisi od sistema planiranja, institucija, procedura i zakona. Svi ti sistemi su interesantni za temu korupcije.
Da li se urbanistički planovi rade za investitore ili za javni interes?
– Po definiciji, urbanizam kao delatnost jeste javna politika. A one uvek imaju za cilj da vode društvo u pozitivnom razvojnom pravcu. Znači, njegov zadatak je da unapredi društvo. Ono što je globalni problem, ne samo kod nas, jetržišno orijentisana logika koja je prilično dominantna. Usmerena je ka profitu i ne pita za cenu. Na žalost, jedan od resursa, koji je u fokusu kapitala je i zemljište. Izuzetno je dobar poligon da se taj kapital reprodukuje. Zbog toga naši gradovi pate. Sada je svaki prostor postao interesantan za izgradnju, pre svega da bi se osvario profit.
S obzirom na prekomernu stambenu gradnju, da li ima posla za vašu struku?
– Naglasila bih da postoji nekoliko sektora u kojima arhitekte mogu da rade. Pored javnog i privatnog sektora, tu je i civilni koji je veoma interesantan. Zanimljiva oblast su javni resursi, koji se sada na netransparentan način privatizuju. Puno ih se rasprodaje, od objekata u javnoj svojini, prostora, preko parkova, obala reka, šuma, vodotokova, jezera, planina.
Da li biste preporučili studije arhitekture mladima?
– Svakako. Kao multidisciplinarna oblast, pružaju mogućnost budućim stručnjacima da se razvijaju u mnogobrojnim profesionalnim pravcima. Orijentisane su ka saradnji sa akterima iz različitih sektora što ih čini atraktivnim i utemeljenim za aktuelne razvojne teme u Srbiji. Istakla bih i bogatu međunarodnu saradnju Departmana za urbanizam koja omogućava studentima veoma široku saznajnu perspektivu i sticanje iskustava kroz interakciju sa kolegama iz inostranstva.
MIROSLAVA PUDAR







