DR MILAN MILJUŠ, NOVI V.D. DIREKTORA DOMA ZDRAVLJA

Želim sve službe pod istim krovom

Pre dvadesetak dana Pokrajinska vlada imenovala je doktora Milana Miljuša za vršioca dužnosti direktora zrenjaninskog Doma zdravlja. Dr Miljuš je specijalista stomatološke protetike. Prethodno je bio vršilac dužnosti direktora Apoteke Zrenjanin. Za „Zrenjanin” govori o tome šta ga je dočekalo u primarnoj zdravstvenoj ustanovi koja vodi opštu brigu o zdravlju oko 120 hiljada stanovnika na području Grada.
– Ništa posebno novo i nepoznato. Brojne su poteškoće godinama prisutne u ovoj oblasti, ne samo kada je u pitanju područje koje pokrivamo. Ponovo je, na primer, aktuelna pandemija i povećan je broj obolelih. Osim toga, tu su i nedostatak lekarskog kadra, problemi sa opremom i posebno sa objektima koji su razuđeni. U takvoj organizacionoj šemi gde imamo devet različitih službi teško je rukovoditi sistemom u kome je danas zaposleno 507 radnika – navodi dr Miljuš.

Poslednjih godina izražen je deficit lekarskog kadra o čemu je i „Zrenjanin” često pisao. Kakva je danas situacija i kako je prevazići? Takođe su seoske sredine ostajale bez lekara, šta tu planirate da preduzmete?
– I sada nam nedostaje desetak lekara i konkurs je praktično stalno otvoren. Moram naglasiti da imamo 110 zaposlenih lekara u opštoj medicini i prevenciji i još 26 u stomatološkoj službi. To nije dovoljno. Sela poput Botoša, Banatskog Despotovca, Mihajlova, Jankovog Mosta imaju lekarsku zaštitu samo dva ili tri dana nedeljno. Uložićemo velike napore da taj problem rešimo jer u pojedinim naseljenim mestima imamo i stambene objekte koji su upravo namenjeni medicinskom kadru. Osim toga, problem kovida takođe muči našu ustanovu. Naime, zbog toga se sedam lekara nalazi na bolovanju.
Nedostaju i vozači i spremačice. Koliko na sve to utiču i primanja zaposlenih?
– Situacija se tu poboljšala, posebno u kategoriji medicinskih sestara i tehničara. Oni danas u poređenju sa drugim javnim preduzećima i ustanovama imaju solidne zarade koje dosežu do 70 hiljada dinara, pa i više na mesečnom nivou. Kod lekara je situacija nešto složenija i verujem da će država u svetlu najavljenih povišica i ovoj kategoriji visoko obrazovanih doneti veće podsticaje. To je jedini način da zadržimo kadar i da motivišemo sve zaposlene za veći rad i odgovornost.
Jedno od gorućih pitanja jesu objekti i tehnološka zastarelost Doma zdravlja. Stiče se utisak da je tu malo učinjeno? Valja podsetiti da je nadležnost za funkcionisanje ovih službi danas na pokrajinskom nivou i da lokalna vlast tu više nema većih ingerencija.
– Tako je, republički budžet i Pokrajina su naša krajnja adresa s tim da i Dom zadrvlja mora mesečno uz sopstvene prihode obezbediti od četiri do pet miliona dinara da bi pokrio troškove 26 zaposlenih koji trenutno rade pod ugovorom. Nadam se lepšim vremenima, a pod tim podrazumevam da svih devet organizacionih jednica koje danas funkcionišu u Domu zdravlja uskoro budu pod jednim krovom. Da li će to biti prostor u novoj bolnici, rekostruisanoj specijalitičkoj klinici ili negde treće, to nije važno. Želja mi je da iz jednog prostora koordinarimo kompletnu preventivnu zdravstvenu zaštitu i tako olakšamo rad zaposlenima, ali i lečenje građanima.
Odlično poznajete ovu ustanovu. Naime, upravo u Domu zdravlja pre tri i po decenije, započeli ste svoju karijeru, došli do specijalizacije i posle privatne prakse vratili se u kolektiv.
– Tadašnje i sadašnje vreme je ipak neuporedivo. Krajem prošlog veka bilo je oko 800 zaposlenih, a danas imamo nešto više od 500 zdravstvenih radnika. U međuvremenu naše društvo je doživelo veliku transformaciju koja podrazumeva i razvoj privatne medicinske prakse. Ipak, kičma dobre preventivne zdravstvene zaštite jeste u opštoj medicini u našim domovima zdravlja, koji su u protekle dve godine pandemije dokazali od kolikog su značaja za građane.

 

N. Božović