DRŽAVA I NjENA ŽELEZNICA ODRIČU SE SIMBOLA NEKADAŠNjE PRIVREDNE MOĆI I UGLEDA BANATA

20160616 stajaliste u orlovatu dva putnika cekaju ruski voz

Guraju pruge na„slepi kolosek”
Železnica Srbije i formalno „diže ruke” od pružnih pravca u srednjem Banatu, onih koji Zrenjanin šinama „spajaju” sa Jašom Tomićem i Vršcem (preko Sečnja) odnosno Novim Sadom (preko Orlovata i Rimskih Šančeva). Iako za održavanje železničkog saobraćaja u ovom delu Vojvodine unazad dve decenije nije uradila ništa primetno, Srbija, odnosno pomenuto akcionarsko društvo u njenom vlasništvu, po „receptu” koji joj je „propisala” Svetska banka, mora da štedi i tamo gde nije ni trošila. Država, otuda sada priznaje da odustaje od svake pomisli da nakon decenije ponovo vrati vozove na ovim relacijama, odnosno da za obnovu pomenuta dva železnička pravca utroši ne mala sredstva. Oživljavanje saobraćaja na odavno zarđalim i korovom pokrivenim šinama, po zamisli svetskih bankara, može se prepustiti lokalnim samoupravama i tajkunima. Ukoliko im je to u interesu, oni će ih koristiti i u njih ulagati, a ako nije, ostaviće ih da, valjda, „počivaju u miru”.

Ni prstom da mrdnu
Odluka o sudbini pomenutih pruga, odnosno o zatiranju ili spašavanju ostataka nekadašnje privredne moći Banata, biće poznata za mesec, dva… Kažu da Ministarstvo saobraćaja i „Železnica Srbije” još toliko mogu da sačekaju pre nego što „preseku” hoće li železničku infrastrukturu sa ova dva pravca gurnuti na „slepi kolosek”, ili će ih, a po njihovom izričitom zahtevu, prepustiti na brigu lokalnim samoupravama i preduzetnicima.
Kada je Zrenjanin u pitanju (a o Sečnju da i ne govorimo), ovo drugo moguće je kao sneg u julu. Sredinom 2011. za isto su se, naime, zalagali i ondašnji gradski čelnici ali za železnicu u Banatu u međuvremenu lokalna samouprava nije ni prstom mrdnula. Od Grada koji se diči gradnjom biciklističkih staza, a obilazi obilaznicu, rekonstrukciju magistralnog pravca ka Novom Sadu ili proširenje puta ka Beogradu, teško je očekivati da podrži sa aspekta saobraćaja trenutno mnogo manje bitan, a finansijski tako zahtevan poduhvat.

Da ne premeste „zvezdicu”
Šanse da u čekaonici železničke stanice u Zrenjaninu i posle donošenja novog reda vožnje, 11. decembra 2016, kao u protekloj deceniji, stoji obaveštenje o voznom redu po kome vozovi za Sečanj i Novi Sad kreću 2.47, 3.47, 10.20 i 14.50 časova ali „privremeno ne saobraćaju”, ravne su nuli. Mnogo je verovatnije da će se zvezdica sa objašnjenjem „privremeno ne saobraća” naći uz neki, možda i sve polaske za Kikindu ili Beograd. Bez obzira na moderne kompozicije uvezene iz Rusije, očito je da malo Banaćana mari za ovaj vid prevoza. U petak, 10. juna, iz voza koji je došao iz Beograda, u Orlovat su sišla dva putnika, a isto toliko je ušlo da bi „skoknulo” do Zrenjanina. Putnika nema iako je povratna karta od Orlovata do Zrenjanina, sa vikend popustom samo 152 dinara.
Ukoliko se kreće brzinom pola veka starih šinobusa, ni sav komfor „ruskog voza” (ali ni jeftine karte) neće povećati broja putnika između Beograda, Zrenjanina i Kikinde. Da i ovaj pravac ne bi pao pod udar mera štednje koje nam sugeriše Svetska banka, na pomenutoj relaciji se moraju konstantno uvećavati promet i prihod. Toga, nažalost, neće biti dok se pruga ne rekonstruiše i obnovi saobraćajna signalizacija, ojača most na Tamišu, između Orlovata i Tomaševca, odnosno vozovima omogući da se kreću brzinom kakva priliči 21, a ne 19. veku.
Z. D.

POSLEDNjE ULAGANjE 1996.
Rekonstrukcija tada takođe zapuštenog železničkog pravca Zrenjanin – Sečanj – Plandište – Vršac – Bela Crkva završena je 1996. godine. Milan Lisov, ondašnji predsednik opštine Sečanj kome je u pomenutom poduhvatu bila poverena uloga koordinatora, seća se da je u ojačanje podloge pruge ugrađeno 40 hiljada kubika tucanika, da su svuda gde je to bilo potrebno drveni pragovi zamenjeni betonskim, da su popravljene i okrečene sve stanične zgrade.
„Preporođena” je i pruga od Sečnja ka Jaši Tomiću, s namerom da se ovo mesto, odnosno Zrenjanin i Novi Sad, prugom poveže sa Temišvarom. Nama je trebalo da izgradimo 1.300 metara pruge, a Rumunima, s njihove strane granice samo 600 metara – kaže Milan Lisov, napominjući da je glavni argument opština koje su kod ondašnjih čelnika železnice, Maksimovića i Minića, isposlovali rekonstrukciju pruge, bila potreba da se, umesto drumom, ogromne količine poljoprivrednih proizvoda prevoze jeftinijom i po životnu sredinu manje škodljivijom železnicom.

CISTERNE
Koloseci stanica u Lazarevu i Sutjesci sada imaju samo jednu svrhu – da na njima „čame” od prenosivih delova „očerupane” vagon cisterne za prevoz tečnog amonijaka i sirovina koje troši elemirska fabrika kaučuka. Na ta dva „parkinga” izbrojali smo ih možda tridesetak.

 

20160617 jasa tomic stanica bez natpisa )

20160617 knjige snimljene u stanici jasa tomic

20160617 stanica sutjeska upoyorenje 2a

20160617 stanica u tomasevcu

 

290160617 stanica secanj