GIMNAZIJALAC JOVAN ROBAL O USPESIMA, KULTURI SEĆANJA I VRŠNJAČKOJ EDUKACIJI

Ovde je tema rodne ravnopravnosti tabu

Za istraživački rad „Religija u digitalnom svetu”, Jovan Robal, učenik društvenog smera Zrenjaninske gimnazije osvojio je drugo mesto na republičkom takmičenju. Sa nadmetanjima je krenuo u osnovnoj školi. U tom periodu iz istorije je osvojio 3. mesto na republičkom nivou. Tokom srednje škole nastavio je da učestvuje na takmičenjima iz istorije i književnosti.
Bio je kandidat za međunarodnu nagradu „Mlada hrabrost” koju dodeljuju Ambasada Švedske u Beogradu i C31 – Centar za razvoj kulture dečijih prava. Nominovan je zato što je tokom osnovne škole pomagao drugaru iz odeljenja, koji je osoba sa posebnim potrebama.
Na kvizu „Koliko se poznajemo” bio je član tima Zrenjaninske gimnazije koji je osvojio 2. mesto. Zapažen rezultat ostvario je i na konkursu organizacije „Haver” u kategoriji istorijsko-istraživačkog rada. Angažovan je u mnogim vannastavnim aktivnostima čiji je fokus na negovanju kulture sećanja i borbi za rodnu ravnopravnost.
Kakva je zainteresovanost i koliki je značaj dodatnih aktivnosti za srednjoškolce?
– Od drugog razreda aktivan sam u sociološkoj sekciji „Društvo u digitalnom oku”, koju vodi profesorka Senka Jankov. U okviru nje organizovali smo mnoge tribine i aktivnosti koje se tiču značaja kulture sećanja, rodne ravnopravnosti, borbe protiv nasilja nad ženama… To je jedina sekcija u školi koja se bavi tako ozbiljnim temama van nastavnih okvira. Stavljamo akcenat na vrednosti koje treba da budu ispred informacija koje nam se plasiraju putem lekcija. U pitanju je, na neki način, vršnjačka edukacija. Učenici su zainteresovani i mnogo njih želi da učestvuje. Na tribinama je uvek puno slušalaca.
Šta te je motivisalo da se prijaviš na konkurs organizacije „Haver”?
– Pre nekoliko godina upoznao sam Jovana i Dinu Rajs, bračni par koji je preživeo Holokaust. NJihova priča podstakla me je da istražim da li je u mojoj okolini bilo ljudi koji su doživeli sličnu sudbinu. Prijavio sam se na konkurs „Oni su preživeli, one su preživele” i napisao kratak istorijsko-istraživački rad o životu i radu lekara Marka Štajnera iz Srpske Crnje. U pitanju je izuzetna i misteriozna ličnost o kojoj se malo zna. Bio je značajna figura za naše prostore. Uprkos mnogim strahotama Holokausta uspeo je da preživi. Proces je bio zanimljiv i težak.
Kakve utiske nosiš sa takmičenja iz sociologije?
– Jako mi se dopala forma, jer ne zahteva „bubanje napamet”. U pitanju je pisanje istraživačkog rada i odbrana pred komisijom. Ovogodišnja tema je bila „Društvo i digitalne tehnologije”, a ja sam se u okviru toga odlučio za „Religija u digitalnom svetu”. Volim da pratim društvena dešavanja, a posebno me zanima kako se društvo odnosi prema religiji. U pitanju je bio višemesečni proces istraživanja tokom kojeg sam intervjuisao predstavnike različitih verskih zajednica. Primetio sam da većina ima otpor prema digitalnim tehnologijama. Mentorka mi je bila profesorka Senka Jankov, kojoj sam veoma zahvalan.
Vršnjacima držiš obuke o rodnoj ravnopravnosti. Na kom je nivou njihova svest o ovoj temi?
– Ove godine, prošao sam edukaciju „Uključivanje muškaraca u borbu za rodnu ravnopravnost”, u organizaciji Ambasade SAD i Akademije za demokratski razvoj. Nakon toga, odlučio sam da pokrenem projekat učenja gimnazijalaca o značaju jednakosti muškaraca i žena. Fokusiran sam prvenstveno na edukaciju mladića i primećujem da su reakcije podeljene. Dok jedni shvataju važnost i žele da saznaju više, kod drugih postoji odbojnost. Tek je početak, ali mogu da kažem da je tema rodne ravnopravnosti tabu. Ne možemo da pričamo o demokratiji i jednakosti, ako ne rešimo ovo pitanje. Nameravam da nastavim njime da se bavim na lokalnom nivou i kada odem na fakultet.
Koji su tvoji hobiji?
– Uživam u druženju sa prijateljima, volim da pecam i da čitam knjige. Interesantna mi je beletristika, istorijska i filozofska literatura.
Koji su ti planovi za budućnost?
– Nameravam da upišem Fakultet političkih nauka u Beogradu, smer Socijalna politika i socijalni rad. Voleo bih da ostanem da radim na fakultetu ili da se zaposlim u struci, kao i da nastavim da istražujem teme kojima se sada bavim.

J. Šormaz