ILMAR, BELOBLAĆANIN IZ MOSKVE, O BANATSKOJ BEZBRIŽNOSTI, BOJAMA, LjUDIMA

Ovde sam od prvog dana kao kod kuće

Kako je Moskovljanin Ilmar pronašao Belo Blato, gde već šest godina živi? Jednostavno – preko Gugl mapa. – Tražio sam mesto u prirodi, u blizini vode. Odavno volim srpsku kulturu i nakon što sam odlučio da živim u Srbiji, sledeće pitanje bilo je: gde? Razmatrao sam Beograd i Novi Sad, ali izabrao sam Belo Blato. Kada sam prvi put došao, odmah sam se zaljubio u ovo lepo mesto – priča Ilmar, umetnički i modni fotograf.*
SAVREMENI ALATI U SLUŽBI ŽIVOTA U PRIRODI
Moderne tehnologije i povratak selu i prirodi Ilmar ne suprotstavlja jedno drugom. Štaviše, oslanjajući se na aplikacije poput Gugl mepsa i Zuma, uz pomoć telefona, laptopa i interneta, Ilmar je omogućio sebi život u Belom Blatu, umesto u nekoj metropoli. Pita se zašto se toliko ljudi danas uopšte odlučuje za gradove.
– Sasvim se lepo može živeti na selu, u prirodi. Ljudi su zbog rada u fabrikama počeli da prelaze u gradove početkom 20 veka. Sada, budući da je naročito u metropolama poput Moskve manje fabrika, a mnogo više kancelarijskih poslova, većina odlazi u urbane sredine radi poslovnih sastanaka. Kovid nam je upečatljivo pokazao da dobar deo takvih angažmana može da se odradi i onlajn. Više nema naročito potrebe da se živi u gradovima sa tolikim gužvama – objašnjava naš sagovornik.
Dok smo razgovarali, Ilmar se poslom nalazio u Novom Sadu.
– Kada me pitaju o preseljenju iz Moskve u malo mesto kakvo je Belo Blato, odgovaram da moja sredina obuhvata: Belo Blato-Beograd-Novi Sad-Zrenjanin. Mobilan sam – navodi on.
VOJVODINA KROZ OKO UMETNIKA

Zamerki na život u Belom Blatu naš sagovornik nema, kaže da mu tu sve odgovara. Mada…
– Kada napokon budemo dobili gas i kanalizaciju, biće sjajno – dodaje, smejući se.
Za Ilmara Vojvodina nije monotona, već šarena. Dopada mu se u svakom periodu godine, u svakom minutu. Promene u prizorima ravnice primećuje putujući svakodnevno od Belog Blata do Zrenjanina – novu boju, pticu.
– Tokom vožnje volim da gledam kako promiču njive: prvo bude zelena mlada pšenica, pa žuta boja kada cveta uljana repica, onda i suncokret. Čak i zimi ima promena jer Vojvodina ima hiljadu nijansi braon boje! A iz aviona ili automobila ona je šarena – žuto-zeleni „džon dir“ traktor ore smeđu zemlju, diže se prašina, a sunce kroz njene čestice narandžasto sija – opisuje Beloblaćanin iz Moskve ovdašnji kraj.
Priroda ipak nije u fokusu Ilmarovog fotografskog rada, već čovek. Što se tiče stanovnika Belog Blata, naš sagovornik ističe da su to „njegovi ljudi“. Kaže da se od svog prvog dana u ovom selu osećao kao kod kuće, mirno i bezbrižno, te da je ova sredina vrlo otvorena za nove ljude.
Objašnjavajući kako su doživljaji iz malog srednjobanatskog mesta uticali na njegovo fotografsko stvaralaštvo, Ilmar navodi da je inspiraciju pronašao u tužnoj temi – odlasku ljudi sa sela.
– Zato sam u saradnji sa Foto-klubom CD-13 započeo projekat „Povratak zemlji“. Želimo da prikažemo sela u okolini Zrenjanina, bogatstvo multikulturalne sredine, lepotu prirode, ali i probleme. Pri tom se trudimo da se o njima zapitamo, kako bi se došlo do rešenja i omogućilo doseljavanje ljudi. Neće se možda vratiti oni koji su se već snašli negde drugde, ali prazno mesto ne ostaje prazno – uvek dođe neko novi – zaključuje Ilmar.


Milana Maričić
*Prezime našeg sagovornika nećemo navoditi jer ga, kako kaže, ne koristi. Njegovo ime iz lične karte jeste njegove umetničko ime, i u medijima se potpisuje samo kao Ilmar.


  • KISELI KUPUS I PRAVI AJVAR
    Ilmar je završio Britansku visoku školu dizajna i umetnosti. Komercijalno se bavi modnom fotografijom i portretima, a angažovan je i na umetničkim projektima. Dobitnik je nagrade Pres foto za portret-reportažu koju dodeljuju Centar za razvoj fotografije i Udruženje novinara Srbije. Iako je gradsko dete iz Moskve, veoma voli prirodu. – Ove godine sam prvi put sadio krompir i bio sam jako srećan, uprkos navali krompirove zlatice. Gajim sve što mi je potrebno da imam svežu salatu na stolu, a pravim i slatko od višanja. Kulinarstvo je moj hobi, zato uzgajam i začinsko bilje. Nisam ranije imao iskustva sa poljoprivredom, a sada čak kiselim kupus i pravim ajvar! To su za mene bili novi ukusi jer se kupus u Rusiji kiseli drugačije, a do dolaska u Srbiju nisam ni znao šta je ajvar. Sada svake godine pečem papriku i pravim ga.

  • NADREALNA PRIZMA
    Na pitanje kako se zainteresovao za Srbiju, Ilmar kratko odgovara: Milorad Pavić. – Čitao sam sve što je napisao, podseća me na Horhea Luisa Borhesa, koga isto volim. I danas se u Rusiji na Srbiju gleda kroz prizmu filmova Emira Kusturice, koji mi se ne sviđaju. Ja na Srbiju gledam kroz nadrealnu prizmu Milorada Pavića. Čitao sam zatim i Iva Andrića, Borislava Pekića, tako da sam najpre upoznao Srbiju kroz književnost. Ne može se rečima opisati bogatstvo srpske kulture, karaktera i duše. Po dolasku ovde otkrio sam i Momu Kapora. Čitajući njegove priče o Beogradu zasvrbe me ruke da uzmem fotoaparat i krenem da slikam – kaže Ilmar.