ISTRAŽIVALI SMO: KOLIKO NEGUJEMO KULTURU SEĆANЈA KROZ BRIGU O SPOMENIČKOM NASLEĐU

Udruženim radom čuvamo istoriju

Sećanje na sugrađane stradale tokom „krvavog januara” 1942. godine, jednog od najsvirepijih zločina u Banatu tokom antifašističke borbe, obeleženo je polaganjem venaca i komemoracijom ispred spomenika na Žitnom trgu. Pomenu za 150 stradalih prisustvovali su gradski zvaničnici, predstavnici Saveza udruženja boraca narodnooslobodilačkog rata – SUBNOR Zrenjanin i potomci stradalih sugrađana.
Ivan Bošnjak, unuk Bogoljuba Bošnjaka stradalog 9. januara, istakao je da grad u kontinuitetu odaje počast stradalima i sa najvišeg nivoa neguje uspomenu na žrtve okupatora. Međutim, napominje da je čitav istorijski kontekst zločina i odmazdi prema civilima i pokretu otpora sa početka Drugog svetskog rata konstantno ugrožen od zaborava i relativizacije. Iz tog razloga, kaže, potrebno je rekonstruisati spomenik na Žitnom trgu i njegovu okolinu, kako bi postao prepoznatljiv simbol događaja i ideologije mržnje, koji ne želimo da se ikada ponove.

DOGAĐAJI PRETVORENI U ČVRSTE SIMBOLE
Spomenici i memorijali kao simbolički, edukativni i u nekim slučajevima estetski objekti kreiraju nacionalnu svest i kulturu sećanja, i jedan su od osnovnih stubova svakog naroda, objašnjavaju iz Zavoda za zaštitu spomenika kulture.
– Oni predstavljaju materijalizaciju događaja, pretvorenih u čvrste simbole, zbog toga je briga o njima važan činilac u kulturi sećanja – smatra Branislav Milić, etnolog i viši konzervator istraživač.
Pored ispisanih imena vojničkih žrtava i glorifikovanja pobeda u ratovima vođenih tokom 20. veka, kako Milić kaže, oni nedvosmisleno ukazuju i na težnju srpskog naroda ka podsticanju istorijske svesti i jačanju nacionalnog identiteta. Pored toga, deo su istorijskog diskursa koji je prikazan kroz tekstualne i likovne poruke na njima.
-U poslednjih sto godina, praksa u Srbiji je pokazala da je usled društveno-političkog diskontinuiteta i društveno-ekonomskih prilika, ali često i zbog neznanja, dolazilo do stalnih totalnih odbacivanja jednih tekovina, a slavljenja i isticanja drugih. Takav odnos prema ovoj vrsti spomeničkog nasleđa imao je negativne posledice, prouzrokujući otuđivanje, zatiranje i bacanje u zaborav i jednih i drugih – smatra Milić.

POSTEPENO VRAĆANjE STAROG SJAJA
Brigu o kulturnom nasleđu, uz lokalnu zajednicu, vodi Zavod za zaštitu spomenika kulture koji svake godine konkuriše za dodelu finansijskih sredstava, kako bi napravio dinamiku izvođenja konzervatorsko-restauratorskih radova na najugroženijim memorijalima, objašnjava etnolog.
Povodom stogodišnjice Velikog rata obnovljeni su svi memorijali vezani za taj period u naseljenim mestima Srednjeg Banata, kažu iz Zavoda. Za 2021. godinu planirani su konzervatorsko-restauratorski radovi na spomen-obelisku poginulim Crvenoarmejcima u Ečki i spomeniku palim borcima i žrtvama fašizma u Kleku, najavljuju nadležni.
– Javni spomenici nalaze se u relativno dobrom stanju i nijedan nije totalno devastiran ili pod pretnjom od uništenja – ocenjuje Branislav Milić.
Konzervator ističe da se na godišnjem nivou planiraju radovi na obnovi jednog do dva memorijala iz oslobodilačkih ratova Srbije. Pored toga, kaže, redovno se objavljuju autorski tekstovi zaposlenih u stručnim časopisima, i na taj način takođe čuva sećanje na stradale.

MANjI FOKUS NA PARTIZANSKE TEKOVINE
– Negovanje kulture sećanja mora biti državni stav, a ne stav pojedinaca, zbog toga danas imamo mnogo onih koji pokušavaju da vrše reviziju istorije – kaže Branislav Markuš, iz Zrenjaninskog socijalnog foruma (ZSF).
Markuš ističe da je u svom radu primetio da kulturu sećanja na vremena i događaje iz oslobodilačkih ratova najviše čuvaju potomci njihovih učesnika. Oni su prava slika istorije, dodaje, i iz tog razloga je ZSF u saradnji sa njima snimio dokumentarni film „Crvene brazde”.
Tokom godina tranzicije bilo je malo brige o spomenicima iz oslobodilačkih ratova. Markuš zapaža da je od devedesetih godina prošlog veka konstantna težnja da se potre sećanje na antifašističku borbu na teritoriji cele Jugoslavije. Iz ZSF podsećaju da je glavna borba protiv fašizma počela preko kominterne i da je najveći otpor bio antifašistički otpor komunista.
– Te činjenice danas nisu popularne, kao što uostalom nije ni jugoslovenstvo. Trenutno se sve više govori i poštuje sećanje stradalih u Velikom ratu, ali nije dovoljno pažnje posvećeno partizanima i njihovim tekovinama – kaže Markuš.
Kao spomenik iz oslobodilačkih ratova od posebnog značaja u Zrenjaninu, naš sagovornik izdvaja Raonik na Bagljašu, koji se nalazi na mestu nekadašnjeg salaša Žarka Turinskog. Na tom mestu podignut je ustanak u Vojvodini 1941. godine, i zbog toga je on, smatra Markuš, od najvišeg značaja za celu Vovodinu. No, primećuje da je, umesto da to bude mesto ponosa i trustička atrakcija, zapušteno i bez bilo kakve javne podrške.

VAŽNO JE PRENOŠENjE ZNANjA NA MLAĐE GENERACIJE
– Formula za negovanje tekovina i očuvanje sećanja je obrazovanje, uključivanje najšire zajednice, relevantnih kulturnih, javnih i naučnih institucija uz prenošenje znanja na mlade generacije – kaže Ivan Bošnjak.
– Ovakav pristup, pokazuje se naročito kod Jevreja i sličnih primera kakvi se neguju i na istoku i na zapadu, gde se do svakog pojedinca dolazi preko značaka na reverima, marševa počasti potomaka i poštovalaca, izložbama i naučnim događajima garantuje se čuvanje uspomena i učvršćuje zajednica – primećuje Bošnjak.
Kao potomak svedok je ponovnog usmerenja pažnje savremenog srpskog društva na negovanje kulture sećanja o antifašističkoj i slobodoljubivoj tradiciji.
Mišljenja je da Zrenjanin po svom značaju i veličini, bogatom istorijom i etničkim mozaikom u ovom pogledu prednjači u širem regionu.
Nada se da će istraživači našeg grada uz upotrebu savremenih tehnologija i podršku javnih resursa naći način da se dodatno unapredi briga i pažnja zajednice, jer, kako kaže, ko ne poštuje sopstvenu istoriju i žrtve dolazi u opasnost da mu se događaji ponove na tragičniji način.
– Sa opravdanim osećanjem dubokog poštovanja ka nacionalnim i pojedinačnim žrtvama, lokalna zajednica, u stabilizaciji ekonomskih prilika, mora pojačati brigu o brojnim spomen- obeležjima značajnog doprinosa temeljima države i našeg banatskog podneblja – zaključuje Bošnjak.

  • BOGATO SPOMENIČKO NASLEĐE
    Na teritoriji Zrenjanina, bez naseljenih mesta, postoji 66 memorijala oslobodilačkih ratova (19 spomenika, 13 spomen-bisti i 34 spomen-ploče). Među njima, spomenik od najvećeg značaja je u pravnom smislu bivši koncentracioni logor u ulici Cara Dušana, kao kulturno dobro od velikog značaja za našu državu, dok ostali spomenici imaju status prethodne zaštite. U vajarskom smislu najveću vrednost ima spomenik Kralju Petru I Karađorđeviću, a u arhitektonskom najvredniji su spomen-kompleks na Bagljašu (sa spomenikom Sonji Marinković i rodoljubima i Spomen-kosturnica „Ušenjka” poginulim Crvenoarmejcima), spomenik žrtava racije fašističkog terora u Karađorđevom parku i „Rotonda”. U simboličkom smislu najvredniji su „Raonik” na salašu Žarka Turinskog i spomen-obelisk na mihajlovačkom drumu, kažu iz Zavoda za zaštitu spomenika kulture.

Jovana Šormaz