IZLOŽBA TIVADARA VANjEKA I ZDRAVKA MANDIĆA U SAVREMENOJ GALERIJI

Dvojica bardova na slikarskoj mapi Zrenjanina

IZLOŽBA TIVADARA VANjEKA I ZDRAVKA MANDIĆA U SAVREMENOJ GALERIJI
Slike dvojice poznatih zrenjaninskih umetnika i dugogodišnjih upravnika Savremene galerije Tivadara Vanjeka i Zdravka Mandića iz kolekcije Savremene galerije Zrenjanin krase ovih dana prostor ustanove u centru grada. Obojica su ostavila snažan pečat na slikarskoj mapi Zrenjanina, utemeljili Savremenu galeriju Ečka kao mesto okupljanja slikara sa jugoslovenskih prostora i prostor koji će prožimati savremenu likovnu scenu regiona. Izložba je postavljena 28. jula.
Tivadar Vanjek (Wanyek Tivadar) je rođen u Velikoj Kikindi, 20. septembra, 1910. a preminuo je u Ljubljani, 1981. Učio je fotografiju u ateljeu Karolja Langa, a tu je počeo da upoznaje slikarstvo…
– U Veliki Bečkerek dolazi oko 1930. godine gde se bavio fotografijom uglavnom kao pomoćnik (svoju fotografsku radnju otvara tek posle 1940. godine), slikao sa velikobečkerečkim impresionistima i pravio dekoracije i scenografije za amaterska društva – kaže kustoskinja Slavica Popov.
– U Budimpešti je započinjao studije slikarstva u Slobodnoj školi Karolja Patakija 1931. i 1939. godine. U početku je slikao ljudske figure u duhu akademskog realizma (1930-1935) da bi se kasnije posvetio slikanju pejzaža (1935-1945). Zajedno sa „Velikobečkerečkim impresionistima” do 1936. godine odlazi u plener da bi slikao zrenjaninske bašte, cvećnjake, prizore kraj reke i obrise krovova banatskih kuća. Prvi put je izlagao oktobra 1938. godine u Subotici na „Izložbi mladih” u subotičkom mađarskom društvu „Népkör”.
Susrevši Vasu Pomorišca, koji je 1945. godine u Petrovgradu vodio slikarski tečaj, prihvatio je njegov način organizovanja slika predela. Tada napušta odjeke impresionizma, prihvatajući ekspresionističke tendencije, a osim pejzaža slika mrtve prirode i fasade kuća. Zajedno sa Zoranom Petrovićem, uz podršku velikog broja slikara 12. jula 1956. godine, na osnovu rešenja Narodnog odbora sreza Zrenjanin, osniva Umetničku koloniju u Ečki. Najzad 1957. godine dolazi do svog autentičnog slikarskog izraza, pod značajnim uticajem radova Dragoslava Stojanovića Sipa i članova Decembarske grupe koji tih godina borave u Koloniji u Ečki približavajući savremene likovne koncepte i geometrizam ostalim učesnicima Kolonije. U skladu sa tim, Vanjek svoje motive stilizuje i geometrizira, svodi ih na plošne predstave.
Ali, Kolonija je bila samo uvertira za ostvarenje njegove ambicije – osnivanje Galerije, što je i ostvario, 5. oktobra 1958. godine i u njoj su bili poklonjeni ili otkupljeni radovi umetnika koji su ovde boravili.
Od aprila 1962. godine Tivadar Vanjek je bio prvi upravnik Savremene galerije Umetničke kolonije Ečka-Zrenjanin, sve do 1973. Do tada je Koloniju u Ečki vodio kao volonter.
Zdravko Mandić je rođen u Strigovu, 1935. godine, Opština Kozarska Dubica – Republika Srpska, Bosna i Hercegovina a preminuo 2012. u Novom Sadu.
U novembru 1945. godine njegova porodica je kolonizirana u Banat, u Nove Kozarce, kod Kikinde. U Beogradu je upisao Pravni fakultet, 1956. godine, ali je studije morao da prekine 1957. radi lečenja u Rovinju. Potom je uspešno položio prijemni ispit na ljubljanskoj Akademiju i studira u klasi profesora Marija Pregelja. Nakon prve godine nastavlja studije na Akademiji u Beogradu, u klasi profesora Zorana Petrovića, gde je završio i postdiplomske, kod profesora Mila Milunovića 1965. godine. Član ULUS-a je od 1963. godine.
– U Zrenjanin je Mandić došao septembra 1965. godine – priča Slavica Popov. – U Savremenoj galeriji u Zrenjaninu se zapošljava 1969. godine i radi sa Tivadarom Vanjekom. Po Vanjekovom odlasku u penziju izabran je za direktora Galerije 1974. godine i tu ostaje sve do odlaska u penziju, 1994. godine. U tom periodu, pod njegovim rukovodstvom okončana su brojna statusna i organizaciona pitanja ove institucije.
Mandić pokreće i Susrete akvarelista u Umetničkoj koloniji Ečka a ustanovljava i Bijenale akvarela. Osim ovih izložbi, u zrenjaninskoj Savremenoj galeriji priređuju se i značajni pregledi savremene jugoslovenske umetnosti, kao i brojni samostalni nastupi uglednih umetnika iz zemlje i inostranstva. Značajan deo svog života posvetio je društveno-kulturnoj delatnosti u svojoj sredini i van nje, a posebno je zapažen njegov doprinos razvoju likovnih kolonija te njegovo slikarsko učešće u njihovom radu.
Još u njegovim studenstkim radovima najavljen je jedan autentičan i prepoznatljiv stvaralački opus o kom će u narednih pola veka pozitivno pisati brojni likovni kritičari različitih generacija. Nakon ekspresionističkih slika šezdesetih godina, Mandić stišava svoj kolorit tonski tretirajući motiv na slici. Redukujući boju redukovao je i sadržinske elemente slike i tako se približio asocijativnoj apstrakciji. Iako se često napominje da centralno mesto u Mandićevom slikarstvu zauzima pejzaž, retke su slike čisto pejzažne sadržine jer je u njegovim delima uvek prisutan čovek ili njegov trag. U pitanju je figura koja je predstavljena uopšteno, te je u slici svedena na pojam čoveka. Ove siluete ljudi koje se osamdesetih godina javljaju na njegovim delima kao i stvaranje posebne atmosfere unutar same slike ostaće prepoznatljive za celokupno njegovo stvaralaštvo.
Priredio je više od 150 samostalnih izložbi i učestvovao na oko 500 grupnih, u zemlji i inostranstvu. Dobio je više prestižnih domaćih i inostranih nagrada, a dela mu se nalaze u galerijama i u privatnim kolekcijama širom sveta. U Savremenoj galeriji je 25 Mandićevih radova.

  • IZLOŽBE
    Vanjek je prvi put samostalno izlagao u Grafičkom kolektivu u Beogradu 1958. godine, a potom više od četrdeset puta u zemlji i inostranstvu (Budimpešti, Beču, Briselu, Veneciji, Vićenci, Varšavi…). Učestvovao je na više od 200 kolektivnih izložbi, od kojih su najznačajnije ULUS-ove. Redovno je učestvovao na Oktobarskom salonu u Beogradu od 1960 do 1969. godine, izlagao na I i II Jugoslovenskom trijenalu likovnih umetnosti u Beogradu, kao i na izložbama likovnih kolonija u Vojvodini. Sa vojvođanskim umetnicima je izlagao u Briselu, Temišvaru, Aradu, Regensburgu, Bratislavi, Galacu, Vroclavu, na Međunarodnoj izložbi cveća u Parizu i sa grupom jugoslovenskih umetnika u Kuvajtu, Nju Delhiju i Beču. Dela su mu u brojnim privatnim i javnim kolekcijama u zemlji i inostranstvu – Pariz, Brisel, Rim, Beč, Budimpešta, Los Anđeles, Muzej savremene umetnosti u Beogradu, Galerija Matice srpske, narodni muzeji u Zrenjaninu, Kikindi, Subotici, Senti i u Savremenoj galeriji Zrenjanin, gde je 27 njegovih radova.

Branka Jajić