IZUZETAN REZULTAT GIMNAZIJALCA VUKA VUJČINA

Za rad nadahnut Šopenhauerom počasna medalja u Finskoj

U konkurenciji od skoro hiljadu i po radova na takmičenju u pisanju eseja „Baltičko more” (BSPEE) u Helsinkiju, nagrađen je učenik Zrenjaninske gimnazije Vuk Vujčin.
Za nadmetanje se prijavio na preporuku profesorke filozofija Gordane Dunai. Kako kaže, materijal koji je priložio za njega ima poseban značaj, jer je prvi put u javnost pustio nešto što je njegovih ruku delo. To mu je umnogome pomoglo da se opusti po pitanju stvaranja, posebno poezije. Zahvaljujući ovom iskustvu, shvatio je da mu pisanje prirodno leži i da taj dar treba da iskoristi.
O utiscima koje nosi, položaju mladih i planovima za budućnost razgovarali smo sa Vukom Vujčinom.
Kako je došlo do toga da učestvuješ na takmičenju?
– Svidela mi se ideja pisanja eseja na teme nadahnute filozofskim citatima. Takmičara je bilo više od 1.000, što samim time uvećava značaj osvojene diplome. Prijatno sam se oduševio načinom organizacije i konceptom takmičenja. Moram priznati da je sve u svemu bilo to jedno neponovljivo, sjajno iskustvo.
O kojoj temi si pisao i zašto si se za nju odlučio?
– Pisao sam na temu Šopenhauerovog citata o slobodnoj volji, budući da sam još daleko pre takmičenja često razmišljao o pitanju čovekove slobode izbora. U okviru sastava sam obradio, između ostalog, temu satnica i čovekovog doživljavanja vremena uopšte, temu razvoja filozofske misli, i zaokružio to sve zaključkom da čovek jeste slobodan upravo zbog sposobnosti da stvara umetnost i razmišlja o filozofskim temama.
Da li učestvuješ u vannastavnim aktivnostima, koliko su one zastupljene u školama?
– Što se školskih sekcija tiče, učestvujem u filozofskoj, koju takođe drži profesorka Gordana Dunai, i član sam redakcije školskih novina. Takođe sam i deo Kulturnog kluba „Kružok”, koji su osnovali učenici zrenjaninskih srednjih škola sa ciljem da podmlade i produhove lokalnu umetničku scenu. Smatram da škola treba da đacima omogući prilike upravo poput ove. Omladinci ne treba samo da budu članovi, već i lideri, umetnici i inovatori čije glasove će ljudi čuti i uvažiti.
O kojim temama bi trebalo više diskutovati?
Smatram da se ne razgovara dovoljno o planovima, idejama i stvaralačkom životu mladih. Nekako se to uvek gura u stranu, kao da je nešto nevažno ili da je na nekom manjem nivou i nižoj fazi razvoja. Početkom februara učestvovao sam u festivalu mladih umetnika „Prepad fest” u Beogradu i imao sam priliku da vidim šta sve moji vršnjaci imaju da kažu u rečima, scenama, pesmama i bojama. Nisam stručan za ostale umetnosti, ali kao neko ko čita mnogo poezije, moram priznati da sam se sa festivala vratio sa pitanjem – da li je moguće da sve ove odlične pesnike nije moguće čuti nigde osim na festivalu koji su, opet, organizovali ljudi mojih godina? Mladi ljudi se nalaze u kreativnoj krizi, o kojoj niko ne priča, i koju smo prisiljeni da sami rešimo.

Koja su tvoja interesovanja?
– Svakog dana se trudim da nešto stvorim ili makar u nečemu pronađem inspiraciju za dalje stvaranje. Iskreno, živim za sve vrste umetnosti, te mi se shodno tome u hobije ubrajaju gledanje filmova, čitanje, sviranje saksofona, gitare ili klavijature, i pretvaranje zvukova i prizora u reči.
Maturant si, koji su ti planovi za budućnost?
– Nakon dužeg razmišljanja, odlučio sam da upišem Filološki fakultet u Beogradu, na Katedri za opštu književnost i teoriju književnosti. Smatram da ovaj smer najviše odgovara mom senzibilitetu, i da bih u tom pravcu i potražio neku karijeru. Nisam od onih kojima je odlazak iz Srbije nužnost, štaviše, zaljubljen sam u naš jezik i kulturu, tako da verujem da će i nastavak školovanja na fakultetu biti jednako zanimljiv kao i ove srednjoškolske godine, i da će predstavljati još jedan lep korak ka ličnom usavršavanju i razvoju.

J. Šormaz