KAKO HIPERGRADNjA UTIČE NA STRUKTURU GRADA I KAKVA JE KULTURA STANOVANJA

Gusto zbijene zgrade prave najviše problema

Osim što smo nekad važili za industrijskog giganta, karakterisala su nas naselja u kojima su se tražili mir i sigurnost, kao i beg od brzog života. Štaviše, još uvek smo na glasu mirnog mesta koje nije „pojeo” moderan svet ili se bar tako čini. Međutim, Zrenjanin više ne liči na onaj stari, što je i normalno. Ono što nije dobro jesu višespratnice nezgrapno ugurane u porodična naselja koje se mogu videti sve češće. Tipske kuće koje su do sada građene radi nekog mira i privatnosti odjednom imaju deset radoznalih suseda čiji prozori gledaju u njihova dvorišta. Ovakvih primera je sve više i nisu samo trn u oku građanima već i struci.

PARCELE SE KORISTE DO MAKSIMUMA
– U našem gradu, koji je po površini dosta širok, zastupljeno je uglavnom porodično stanovanje. Međutim, kako se povećava broj stanovnika i razvija industrija pojavljuje se potreba za novim stambenim jedinicama, a nije predviđeno da se on širi po horizontali – navodi Milica Kovač, arhitekta i članica Društva arhitekata Zrenjanin (DAZ). Dodaje da problem nastaje kada se Planom dozvoljava izgradnja višeporodičnih objekata u zonama porodičnog stanovanja.
Prema njenim rečima, ovi izazovi najizraženiji su u zoni „Jugoistok” i u ulicama Vojvode Petra Bojovića i Jug Bogdana, gde se grade zgrade i iskorišćavaju parcele do maksimuma. Kako kaže, ovako zbijene zgrade nemaju dovoljno parking mesta, javljaju se problemi i sa kanalizacionom mrežom, saobraćajem, nedostatkom škola i ostalih sadržaja koji ne prate povećanje gustine stanovanja. Društvo arhitekata Zrenjanin se kroz primedbe već bavilo ovim pitanjima i pokušalo je da utiče na ove manjkavosti.
– Na parcelama većim od 2.000 kvadrata, putem usvojenih izmena i dopuna Planova generalne regulacije „Jugoistok” i „Dolja”, dozvoljava se gradnja više višeporodičnih objekata, sa većim (neograničenim) brojem stanova, a po pravilima gradnje porodičnog stanovanja – objašnjava arhitekta Stevan Šušak, predsednik DAZ-a.

On smatra da trenutno propisana pravila gradnje potencijalno negativno utiču na ukupan komfor postojećih suseda, uz narušavanje privatnosti, osunčanost, devalviranje susednih objekata i zemljišta. Potencijalno se uzrokuju i problemi infrastrukturne opremljenosti, saobraćajne i protivpožarne bezbednosti. Šušak dodaje da je DAZ u tom smiclu putem svojih primedaba predložio ukidanje navedene planske regulative ili barem pooštravanje pravila gradnje kroz odgovarajući oblik tj. širinu parcele i povećanjem rastojanja do susednih objekata, u skladu sa važećim Pravilnicima.

VRATIMO SE KULTURI STANOVANJA
Milica Kovač se nadovezuje i kaže da veću pažnju u pogledu kvaliteta stana i stanovanja moraju dati svi akteri – urbanisti, projektanti i investitori.
– Opet se pitam ko kupuje te stanove, jer se čini kao da se više vremena potroši na biranje telefona nego stana, a pri tom se kupci ne savetuju sa arhitektama. Mi nemamo neku stambenu kulturu i dokle god bude bilo kupaca oni će se zidati – smatra Bojan Kojičić, istoričar umetnosti. Dodaje da će se stanje poboljšati tek kada se podigne nivo kulture stanovanja jer onda neće biti toliko potražnje za tim objektima.
Međutim, sa ovim se ne slaže arhitekta Jelka Đorđević. Kako kaže, teško je reći da kultura ne postoji, ali je vidno da praksa ne prati pravilnike „beogradske škole stanovanja”, koja je diktirala standarde. Ona ističe da su u poslednjih 30 godina postepeno zanemarivani, čemu je doprineo raspad države i sve što sledi uz to.

Đorđević naglašava da su iz ove škole nastale ozbiljne stambene strukture koje su prisutne u naseljima Bagljaš, Brigadira Ristića, 4. juli.
– Ovi pravilnici devedesetih godina prošlog veka nestaju i ne primenjuju se. Javnost i građani ne reaguju i samim tim smo krivi jer smo ćutali. Mi nismo bez kulture stanovanja, nego samo treba da joj se vratimo – zaključuje Jelka Đorđević.
Arhitekte poručuju da samo njihov glas nije dovoljan i da je neophodno participativno učešće.
– Grad pripada građanima i zato moraju učestvovati u njegovoj izgradnji. Mora se videti šta oni žele, šta treba popraviti i kako prezentovati planove. Nije dovoljno da se oni samo formalno negde objave – ističu naši sagovornici, koji su bili učesnici tribine „Stan i stanovanje”, koja je održana prošlog utorka u okviru manifestacije „Dani arhitekture” u Kulturnom centru.

A. Ilijev
Foto: volimzrenjanin.com & Jovan D. Njegović