Krediti „drže” životni standard

Piše: dr Dejan Molnar, vanredni profesor na Ekonomskom fakultetu u Beogradu

Dok se u razvijenim zemljama mediji uglavnom bave pogoršanjem životnog standarda njihovih građana zbog rastuće inflacije i mogućim posledicama drastičnog poskupljenja energenata, u našoj državi su teme „vedrije”. Između ostalog, izveštava se kako su građani Srbije proveli protekle uskršnje i prvomajske praznike, o spajanju neradnih dana, odmorima i neizostavnim turističkim putovanjima u inostranstvo. Cinik bi rekao – ništa neobično za zemlju u kojoj je prosečna neto zarada (bez poreza i doprinosa) u februaru iznosila 70.065 dinara. Istovremeno je prosečna potrošačka korpa zabeležila vrednost od 81.581 dinar.
Međutim, izgleda da se radi o medijskom „triku”, odnosno o nameri da se stvarnost učini lepšom. Realnost je da znatan broj građana koristi pozajmice od banaka kako bi mogao da „sastavi kraj sa krajem”. O tome da se troši više nego što se ima svedoče podaci Narodne banke Srbije o kreditima koje koristi sektor stanovništva (fizička lica). Ukupan dug sgrađana prema bankama je na kraju marta 2022. godine dostigao iznos od oko 11,8 milijardi evra. Pre samo godinu dana (marta 2021.), dug je iznosio 10,6 milijardi evra. Sledi da su se tokom poslednjih godinu dana građani Srbije dodatno zadužili za oko 1,2 milijarde evra.
Od ukupnih obaveza sektora stanovništva čak 44,2% se odnosi na gotovinske kredite. U pitanju su nenamenski zajmovi koji se uglavnom koriste za finansiranje tekuće (svakodnevne) potrošnje. Ova vrsta pozajmica je tokom poslednjih godinu dana uvećana za 468 miliona evra, sa 4,75 na 5,22 milijardi evra (rast od 10%).
Na ovakav razvoj situacije, odnosno na finansiranje životnog standarda (i stila) putem gotovinskih kredita ukazivali smo u „Bukvaru ekonomije” u listu „Zrenjanin” u više navrata (recimo u tekstu „Nevidljiva omča” od 3. septembra 2021. godine). Ponavljamo da je glavni problem to što je kreiran svojevrstan privid da se može živeti iznad mogućnosti bez ikakvih posledica.
Snažnije se ispoljavaju posledice krize izazvane pandemijom, dok situacija u Ukrajini sve to dodatno pojačava. Inflacija i dalje raste, realna vrednost (kupovna moć) novca opada, izvesno je poskupljenje električne energije, verovatno i gasa itd. Postavlja se pitanje kako će se u takvim uslovima servisirati obaveze po osnovu (olako) uzetih kredita. Banke prilikom odobravanja gotovinskih kredita, po pravilu, ne uzimaju odgovarajuće instrumente obezbeđenja. Otuda u slučaju krize, ovi zajmovi lako mogu postati nenaplativi. Gubitke koji po ovom osnovu mogu nastati banke uglavnom prebacuju na klijente uvođenjem rigoroznije kreditne politike – povećanjem kamatnih stopa, skraćivanjem rokova otplate, pooštravanjem uslova za odobravanje kredita itd. To znači da prestaje brz i lak dotok novih pozajmica i da sledi ulazak u negativnu dužničku spiralu iz koje se teško izlazi.
Okolnosti su se promenile! Pandemija korona virusa i sukob u Ukrajini su izazvali „tektonske poremećaje”. Niko ne zna šta će se dešavati. Možda je vreme da se zaboravi na prethodni model i otpočne sa pripremama za život u daleko neizvesnijem ambijentu (novi svetski poredak, rast cena/troškova, skuplja energija). U tom smislu, valjalo bi dobro proceniti i prilagoditi potrošnju sopstvenim mogućnostima, a to znači opreznije se zaduživati.