LUKA RADAKOVIĆ – UČENIK GENERACIJE ZRENJANINSKE GIMNAZIJE

Voleo bih da pomažem drugima

Zapaženi uspesi na takmičenjima iz matematike, hemije i fizike, aktivno učešće u vannastavnim aktivnostima, poznavanje nemačkog i engleskog jezika i diploma „Vuk Karadžić” uz mnogo truda dovele su Luku Radakovića do titule đaka generacije Zrenjaninske gimanzije za proteklu školsku godinu.
Kako kaže, priznanje mu je velika motivacija da se dalje stručno usavršava i ostvari svoje snove. Međutim, predstavlja i obavezu da prikaže rodni grad i Zrenjaninsku gimnaziju u najboljem svetlu.
Radaković je sa našim čitaocima podelio svoje iskustvo o školovanju tokom pandemije, značaju usavršavanja i planovima za budućnost.
Školovanje vaše generacije obeležila je epidemija, koliko je bilo teško prilagoditi se onlajn nastavi?
– U skladu sa savremenim tehnologijama i brzim životom koji nam se nameće, možda nastava onlajn nije bila loš uvod u nešto što nas očekuje u budućnosti. Ipak, čovek je društveno biće, potreban mu je kontakt i komunikacija sa drugim ljudima. Novonastala situacija je uticala da se udaljimo jedni od drugih, što nam je teško palo. Imajući u vidu čuvenu izreku „od kolevke pa do groba, najlepše je đačko doba”, sigurno je da smo mnogo izgubili u periodu pandemije.
U toku vanrednog stanja držao si časove vršnjacima iz fizike i hemije, kako je do toga došlo?
– Današnjim generacijama način komunikacije preko računara nije stran. Profesori su imali mnogo novih obaveza oko organizacije novog načina nastave, a ja sam želeo da dopirnesem i ponudio sam pomoć u vidu onlajn predavanja preko internet platforme. Drago mi je što su mi profesor Uzelac i profesor Tankosić ukazali poverenje i omogućili da se oprobam u ulozi predavača. To je sigurno bilo jedno od zanimljivijih iskustava u mom životu.
Bio si član učeničkog parlamenta, koliko je važan rad ovog tela?
– Učenički parlament je veoma bitan za uspešno funkcionisanje škole. U njemu su se izlagale ideje i razmatrali raznovrsni problemi. Najčešće su bili vezani za humanitarne akcije, organizovanje svečanosti, promovisanje interesantnih događaja u gradu, kao i dešavanja koja Gimnazija organizuje (Dan nauke, Dan otvorenih vrata…). Parlament omogućava komunikaciju vršnjaka između razreda. Njegov cilj je aktivno učešće učenika u društvenom životu i dobra je spona između profesora i učenika.
Učestvovao si u projektu „Euriade” i bio polaznik „Petnice”, na koji način su seminari doprineli tvom usavršavanju?
– Bio sam veoma radostan i zahvalan kada me je profesorka Aleksandra Maksić izabrala za učesnika projekta „Euriade”. Na njemu sam se upoznao sa vršnjacima iz raznih delova sveta i stekao poznanstva za ceo život. Pamtim te dane kao jedno potpuno novo i neponovljivo iskustvo. Ista radost ispunila me je kada sam saznao da ću biti polaznik Istraživačke stanice „Petnica”. Imao sam priliku da se družim i učim sa izuzetnim mladim i ambicioznim ljudima, koji su me uveli u svet nauke. U „Petnici” sam značajno proširio dotadašnja znanja iz oblasti hemije, za šta nisam imao priliku u okviru redovnog nastavnog programa.
Koji su tvoji hobiji?
– Slobodnog vremena imam malo, zbog toga najviše volim da ga provedem sa porodicom i prijateljima. Kada se ukaže prilika uživam u putovanjima, a svakodnevno uspem da izdvojim vreme za svog psa. Ponekad odsviram nešto na klaviru i pročitam neku dobru knjigu.
Gde sebe vidiš i budućnosti?
– Odgovor na ovo pitanje mi teško pada, jer se iza njega krije ono što ja očekujem od sebe i onome što se očekuje od mene. Izabrao sam da nastavim da se bavim hemijom, jer sam shvatio da će mi na taj način biti otvorena mnoga vrata u svetu nauke. U ovom trenutku ne mogu sa sigurnošću reći gde će me on odvesti. Voleo bih da pomognem onima kojima je pomoć potrebna, a da li će to biti rad na inovativnim lekovima, pijaćoj vodi, čistom vazduhu ili nečem trećem, verujem da ću u okviru studija prepoznati.

J. Šormaz

Foto: As PRO Studio