PRIČA O FABRICI VODE SE NASTAVLJA

O predvidivim i nepredvidivim problemima

Voda u javnoj vodovodnoj mreži još je zabranjena za piće. Nema odgovora ni na pitanje otkuda nečistoće koje su blokirale rad filtera, o čemu su dr Božo Dalmacija (šef katedre hemijsku tehnologiju i zaštitu životne sredine Departmana za hemiju novosadskog Prirodno-matematičkog fakulteta) i Nenad Obradović („Sinerteh”) u prošlom broju našeg lista imali oprečna mišljenja. Obradović je čak „prozvao” dr Dalmaciju da je „samo teoretičar”, da nema referenci u smislu da nije rukovodio izgradnjom i puštanjem u rad postrojenja za prečišćavanje pijaće vode, te ne može izjavljivati da treba da se dovedu „pravi stručnjci da vide o čemu se radi”. Nasuprot tome, Obradović navodi bogato iskustvo ljudi iz „Sinerteha” u preradi otpadnih i pijaćih voda u našoj zemlji i van nje.
Profesor Dalmacija, koji je već jednom izjavio da mu se mnogo toga oko fabrike vode u Zrenjaninu čini „kao zatvorena kutija”, odgovorio je na ove tvrdnje.
– Ne bih da vređam nikoga, pa ni gospodina Obradovića, ali on je u svojoj izjavi izrekao dosta toga što nije istina. Gospodin Obradović kaže da sam ja „samo teoretičar”, bez praktičnog iskustva, da nisam učestvovao u izgradnji fabrika vode, što je netačno! Svojevremeno sam učestvovao u izgradnji fabrike vode u Banjaluci i, sa svojim timom, učestvovao u uhodavanju fabrike u Novom Sadu. Za razliku od gospodina Obradovića, ja vodim tim i ne krijem se u nekakvim grupama. Umesto što vređa mene, bolje bi mu bilo da građanima objasni šta će ta fabrika raditi sa otpadom. Tačnije, gde i kako će taj otpad biti odlagan, pošto se o odlaganju mulja iz postrojenja za prečišćavanje vode uopšte ne priča – kratko je rekao profesor dr Božo Dalmacija u izjavi za naš list.


Osim pitanja šta će biti sa otpadnim muljem, ostalo je sporno i šta je izazvalo privremeni zastoj u radu fabrike vode. Prema izjavi Nenada Obradovića, mehaničko zagađenje (kamenčići, komadi nepoznatog porekla, pesak i slično) pojavilo se na ulasku filtera/membrana. On je izneo pretpostavku da to možda dolazi od izvora, odnosno bunara. Čija je to odgovornost?
Uvidom u ugovor između JKP „Vodovod i kanalizacija” i konzorcijuma koji je podigao postrojenje za prečišćavanje pitke vode, sklopljenog 12. februara 2015. godine, dolazi se do zaključka da je kompletan proces prerade sirove vode sa izvorišta na Mihajlovačkom drumu obaveza Konzorcijuma.
Ugovorom je precizirano da Konzorcijum u javnu mrežu isporučuje prečišćenu vodu pod pritiskom od 3,5 bara (atmosfera).
Shodno tome, ozbiljan problem – zagušenje filtera/membrana krupnim česticama mehaničkog zagađenja, u stručnom i finansijskom pogledu je stvar Konzorcijuma. Probni rad svakako podrazumeva rešavanje predvidivih, a možda i nepredvidivih problema. Podsećamo, prošle sedmice Konzorcijum je saopštio da rok za puštanje prečišćene vode u javnu mrežu (sredina juna) nije doveden u pitanje.
S druge strane, poznata je i činjenica da je nedavno, budžetom grada Zrenjanina, opredeljeno 24 miliona i 353.900 dinara za omogućavanje spregnutog rada izvorišta i postrojenja za prečišćavanje vode.

M. Stojin – Ž. Mišić