Šta sugrađani žele?

Piše: dr Dejan Molnar, vanredni profesor na Ekonomskom fakultetu u Beogradu

U toku je proces izrade „Plana razvoja grada Zrenjanina za period 2022-2030. godina”. To je „krovni” strateški dokument kojim se definišu osnovni pravci razvoja u narednih osam godina u različitim oblastima (privreda, infrastruktura, urbanizam, zaštita životne sredine, energetika, sport, kultura, zdravstvo, socijalna zaštita…).
Osim onih koji su odgovorni za upravljanje lokalnom samoupravom, građani bi takođe trebalo da budu zainteresovani za izradu i kasniju realizaciju ovog plana. Verovatno većina sugrađana ima utisak da se radi o nekom apstraktnom i „udaljenom” (čak „nedodirljivom”) procesu u kojem za njih i njihove potrebe nema mesta. Međutim, važno je da ljudi razumeju da to nije tako. Prevaziđeno je da donosioci odluka bez konsultacija i saradnje sa ostalim akterima donose razvojne planove i određuju prioritete.
Za građane je važno da znaju da se ovim strateškim dokumentom regulišu obične stvari poput kvaliteta puteva i infrastrukture, ozelenjavanja javnih površina, asfaltiranja ulica, javne rasvete, unapređenja javnog prevoza, izgradnje i održavanja biciklističkih staza, unapređenja uslova za sport i rekreaciju, kao i mnoga druga pitanja koja se svakodnevno i najdirektnije tiču svakoga od nas. Sada je prilika da se skrene pažnja i argumentovano ukaže na probleme i prioritete. Bitno je razgovarati i razmenjivati stavove, jer mišljenje svakog sugrađanina može biti korisno i važno, pošto se ljudi na terenu susreću sa problemima i uviđaju moguća rešenja.
Kada se usvoji strategija razvoja, ona postaje obavezujuća za sve one koji do 2030. godine budu u prilici da upravljaju Zrenjaninom. Samim tim, ono što se usvoji kao razvojni pravac opredeljivaće i trošenje budžeta. Učestvujući u definisanju razvojnih prioriteta građani indirektno donose odluku o tome na šta će se trošiti javni novac u narednih osam godina.
Ovo je bitno kako za donosioce odluka (političare), tako i za građane. Ukoliko bi sami i bez uvažavanja mišljenja sugrađana usvojili razvojne prioritete i mere za njihovu realizaciju, političari bi rizikovali da pogreše i odluče da se bave oblastima koje nisu od interesa i važnosti za najširi krug ljudi. Zbog toga bi ih birači (verovatno) kaznili na nekim od sledećih izbora.
Ako propuste priliku da sada kažu šta misle o razvojnim pravcima grada, građani se odriču prava da naknadno kritikuju. Iako sprovođenje širokih konsultacija zahteva dodatni trud, resurse i vreme, one su garant da će Plan razvoja grada biti široko prihvaćen. Zbog toga, donosioci odluka treba da organizuju što više javno-privatnih dijaloga (intervjua, radionica i sl.) sa ciljem da se predstavnici poslovne zajednice, mesnih zajednica, organizacija civilnog društva, udruženja građana i drugih zaiteresovanih strana što aktivnije uključe u ovaj proces.
Treba mobilisati i iskoristiti tzv. „kolektivnu inteligenciju” kako bi se situacija sagledala iz što više različitih uglova. Unapred određenih prioriteta i rešenja nema. Treba podsticati konstruktivno i kreativno promišljanje kojim se dolazi do „lokalnog dogovora” o tome kako da se otključaju razvojni potencijali koji postoje na području Zrenjanina.