ŽELjKO MALUŠIĆ, JEDAN OD OSNIVAČA ZRENJANINSKOG KONjIČKOG KLUBA „QUARTER“ O PASIJI PREMA KONjIMA i TAKMIČENjIMA

Zaljubljenik u životinje od malih nogu

  • Moja ljubav prema konjima rodila se još u ranom detinjstvu kada sam često odlazio u porodičnu kuću koja se nalazi u Banatskom Despotovcu. Tamo smo držali konje, ali to su bili radni, obični konji. Prvog konja kupio sam 2010. godine, a zatim sam uzeo dve kobile na ergeli Kelebija – kaže Malušić

Nekada su konji služili kao prevozno sredstvo, a danas im se posvećuju oni koji zbog te ljubavi ne žale ni vreme ni novac. U to smo se uverili kada smo protekle nedelje bili u gostima kod Željka Malušića, jednog od osnivača Konjičkog kluba „Quarter“ i višestrukog šampiona u vožnji zaprege. Posetili smo njegov omiljeni kutak u Mužlji koji se nalazi daleko od gradske vreve… Tamo se opušta uz njemu najdraže životinje – konje i pse.
Najpre smo se upoznali sa dva bela lepotana, rase arapski pasmin, sa kojima naš domaćin najviše voli da provodi slobodno vreme, a jašući odlazi najčešće do Carske bare. Konji su smešteni u perfektno uređenom prostoru, a društvo im prave i dva umiljata psa, border koli rase. Nismo mogli da im odolimo, malo smo ih pomazili i nahranili. U produžetku dvorišta čekao nas je Roman Kadarjan, zrenjaninska legenda, prvak u trkama preko prepona, u društvu dva bela lipicanera spremna za slikanje. I dok je fotoreporter našeg lista Ivan Pančić uživao fotografišući ih, Željko nam je pričao o svojoj strasti prema ovim plemenitim životinjama, kao i o uspesima Kluba „Quarter“.

11 - 1 B Roman Kadarjan
– Moja ljubav prema konjima rodila se još u ranom detinjstvu kada sam često odlazio u porodičnu kuću koja se nalazi u Banatskom Despotovcu. Tamo smo držali konje, ali to su bili radni, obični konji. Prvog konja kupio sam 2010. godine, zatim sam uzeo dve kobile na ergeli Kelebija, a jedna od njih bila je šampionka Sajma. Sa njima sam u zaprežnom sportu osvojio sve što sam mogao da osvojim. Kasnije sam kupio i arapske rase, kvotere… Danas Klub „Quarter“ ima ukupno 16 konja. Konje mnogo volim i uvek mi ulepšaju dan – priča Željko Malušić. – O konjima brinemo Aleksandar Vukoje i ja, a povremeno mi pomaže moj sin Marko, i čovek koji vodi računa o njihovoj ishrani i higijeni kada mi to ne možemo da stignemo. Najvažnija je ljubav prema životinjama, a ako ima ljubavi, onda ima i smisla gajiti životinje. Ako gledamo na profitabilnost – nema je. Država slabo daje subvencije za konjarstvo. No, u Zrenjaninu konjarstvo ide na bolje, Gradska uprava ima razumevanja i pomaže razvoj ovog sporta. To jeste skup sport, bez njihove pomoći bi nam bilo mnogo teže.
Pobednik Kupa Srbije u vožnji dvoprega bio je 2014. godine, a za najboljeg državnog vozača zaprege i u preprekama proglašen je 2013. godine. Više se ne takmiči, jer kako kaže, to prepušta mlađim članovima Kluba koji ostvaruju zavidne rezultate. Imao je najviše osvojenih prvih mesta, više od 50 plasmana…
– Drago mi je što deca ostvaruju zapažene rezultate. Posle mene, najbolji vozač zaprega je Aleksandar Vukoje. Među juniorima izdvajaju se Vojislav Livada i Milica Petrov, unuci čuvenog Vojislava Braše Graora – ističe naš sagovornik.
Klub „Quarter“ dobio je ime po američkoj rasi konja koji su najbrži na četvrt milje i specifični su po tome što se lako zaustavljaju. Vrlo su zanimljiva takmičenja kada izvode akrobacije, što je popularno u Italiji. Klub ima dvadesetak aktivnih članova, a prema rečima našeg sagovornika, ideja „Quarter“ je da se oni takmiče na Balkanijadi, evropskim i svetskim prvenstvima.
Brojni pehari i plakete krase police u dnevnoj sobi Malušićeve vikendice. A on kaže da mu je najdraža pobeda ona kada je osvojio duplu krunu na Horsfildu i što je tada imao prilike da novačnu nagradu pokloni „Dečjem selu“ u Sremskoj Kamenici. A to je samo jedna od humanitarnih akcija u kojoj je učestvovao.

  • „AJAO BATO, ODOSMO“
    – Ima mnogo anegdota u vezi sa konjima i takmičenjima, ali jednu rado pričam. Bilo je to pre nekih pet, šest godina u Staparu na prvenstvu Srbije, tada sam bio prvak. Posle takmičenja održana je revijalna trka. Prolazi se fijakerom između čunjeva u što kraćem vremenskom periodu, tako da se ne sruši nijedna loptica sa čunjeva. Ponela me je atmosfera, želeo sam da pobedim. Krenuo sam velikom brzinom i kada sam stigao do osme kapije, a ima ih ukupno 25, naglo sam skrenuo levo pa smo se prevrnuli. Suvozač Radovan Bitević, koji je sedeo pozadi, je pre tog momenta viknuo: „Ajao bato, odosmo!“ Dok je to govorio mi smo se već prevrnuli. Na sreću nismo se povredili, a konji su reagovali i brzo su se zaustavili – priča Željko Malušić kroz smeh.

 

I. ISAKOV

Foto: I. Pančić

11 - 1 B Malušić na takmičenju na Motelu ZR

11 - 1 C Malusic sa lipicanerima