Zrenjaninska demografska slika nije ružičasta

Piše: dr Dejan Molnar,
vanredni profesor na Ekonomskom fakultetu u Beogradu

U periodu od 2013. do 2020. godina Srbija je proseku gubila oko 38.000 ljudi godišnje. U posmatranom razdoblju rast broja stanovnika beležili su jedino Beograd (oko 3.500 godišnje) i Novi Sad (blizu 2.400). Ostali gradovi ostvarili su pad broja žitelja: Leskovac (-1.279), Kruševac (- 1.123), Kraljevo (- 1.114), Zrenjanin (- 1.000), Sombor (- 960), Kikinda (- 663), Smederevo (- 816), Užice (- 684), Vranje (- 539)…
Činjenica jeste da je Srbija emigrantska država – više ljudi se iz nje iseljava nego što se useljava. Ipak, neretko se gubi iz vida da je nakon otvaranja naše države prema svetu intenziviran priliv stranog kapitala, a sa tim i dolazak stranih državljana. Prema podacima Ministarstva unutrašnjih poslova, u 2019. i 2020. godini je bilo ukupno oko 22.500 novih odobrenja privremenog boravka po različitim osnovama (rad, obrazovanje, spajanje porodice).
Od ukupnog broja stranaca u našoj zemlji, najviše je onih sa državljanstvom Kine (25%), Ruske Federacije (blizu 15%), Turske (9,5%), Severne Makedonije (4,5%). U odnosu na druge države Zapadnog Balkana, specifičnost Srbije je to što značajan broj mladih iz BiH i iz Crne Gore dolazi da studira i nakon toga ostaje u Srbiji. Ovo se uglavnom ne tretira kao imigracija, a zapravo jeste, pošto su u pitanju građani drugih država. Mada o ovim procesima nema preciznih podataka, može se smatrati da po ovom osnovu u Srbiji postoji „priliv mozgova”.
Deprimirajući demografski podaci prvenstveno su rezultat činjenice da kod nas mnogo više osoba umire nego što se rađa. Negativan prirodni priraštaj (razlika između broja umrlih i živorođenih) je svakako među najvećim problemima u našoj zemlji. Iskazano pomoću relativnog pokazatelja (na 1.000 stanovnika), u Srbiji se u 2020. godini za 8 ljudi manje rađalo nego što je umiralo. Negativan prirodni priraštaj na 1.000 stanovnika imali su svi naši gradovi: Beograd (- 4,9), Novi Sad (- 1,2), Zaječar
(- 16,5), Sombor (- 12), Kikinda (- 11,1), Leskovac (-10,1), Zrenjanin (-9,9), Vršac (-8,5), Subotica (- 7,6), Pančevo (- 6,7), Čačak (- 9,4), Kraljevo (- 8,8), Kruševac (- 8,8), Pirot (- 9,3) itd.
Demografska situacija u Zrenjaninu nije ružičasta. U Gradu je svake godine 1.000 stanovnika manje. Pri vrhu je liste po negativnom prirodnom priraštaju i po negativnoj stopi rasta stanovništva. Osim toga, Zrenjanin u domaćim okvirima spada među gradove sa natprosečnim indeksom starenja. Ovaj pokazatelj predstavlja odnos broja starog (60 i više godina) i mladog (19 i manje godina). U 2020. godini iznosio je 144,7 na nivou Srbije, u Vojvodini je bio 139,5, a u Zrenjaninu 149,1. Sledi da u našem gradu ima blizu 1,5 puta više stanovnika sa 60 i više godina u odnosu na sugrađane koji su mlađi od 19 godina.
Na onima koji su u prilici da vode Zrenjanin je da osmisle načine da zadrže mladost i pamet. Možda će novi autoput i približavanje Beograda i Novog Sada umanjiti pritisak na odlazak mladih. Osim toga, treba unapređivati kvalitet visokoškolskog obrazovanja u lokalu (stvaranje Banatskog univerziteta, zašto da ne?). Važno je kreirati i povoljne prilike za preduzetništvo, razvoj malih i srednjih preduzeća, kao i za dolazak većih kompanija. Mladi moraju imati mogućnost da se zaposle na kvalitetnim radnim mestima, kako bi živeli i svoje porodice zasnivali u Zrenjaninu. Bez odgovarajućih napora na ovim područjima, demografski tokovi se ne mogu poboljšati.