Državna pomoć samo ugroženima

Piše:  dr Dejan Molnar,
vanredni profesor na Ekonomskom fakultetu u Beogradu

Veliki broj preduzeća i građana oseća negativne ekonomske efekte pruduženog trajanja pandemije korona virusa. Onima kojima je epidemija nanela najviše poteškoća država treba da pomogne. Svrha direktne finansijske pomoći ugroženim preduzećima je da se spreči zatvaranje radnih mesta, što bi izazivalo dodatnu štetu za građane (niži životni standard), privredu (manja tražnja) i javne finansije (manji poreski prihodi).
Jednak pristup prema svima, odnosno neselektivna finansijska pomoć imala je smisao i opravdanje u proleće 2020. godine, kada je pandemija izbila. Tada se malo toga znalo i reagovalo se „instiktivno”. Bilo je važno da se deluje brzo, kako bi se amortizovao početni udarac (šok). Međutim, danas kada postoje odgovarajući podaci, ovakav pristup uopšte nije preporučljiv. Potrebno je daleko više odmerenosti i selektivnosti.
Prema odredbama Zakona o računovodstvu (čl. 44) pravna lica, odnosno preduzetnici dužni su da dostave Agenciji za privredne registre (APR-u) redovne godišnje finansijske izveštaje najkasnije do 31. marta naredne godine. To znači da kreatori ekonomske politike danas imaju skoro potpune i precizne podatke o tome kojim preduzećima je pandemija donela najviše teškoća u poslovanju (manje prihode, gubitke i sl.) u 2020. godini.
Tačno se može utvrditi koji sektori su pretrpeli štetu, a koji nisu. Na primer, pravna lica koja posluju u sektorima turizma, ugostiteljstva, automobilske industrije i tzv. auto „komponentaša”, saobraćaja, umetnosti, zabave i ostalih uslužnih delatnosti su u 2020. zabeležila znatno lošije poslovne performanse. Sa druge strane, firme koje se bave trgovinom (naročito hrane, kućne hemije, lekova), građevinarstvom, informaciono-kumunikacionim tehnologijama (IKT) su većinom ostvarile rast prihoda.
Nema nikakve ekonomske logike i opravdanja za davanje direktne finansijske pomoći iz budžeta (na račun svih poreskih obveznika) i onim preduzećima koja u 2020. godini nisu ostvarila pad prihoda i gubitke, već su zabeležila rast prihoda i dobiti. Nejasno je zašto se ponovo primenjuje „uravnilovka”, odnosno jednak tretman svih sektora. Nova pomoć iz budžeta za privatna preduzeća (tri puta po pola minimalne zarade) mogla bi da košta budžet skoro 600 miliona evra, što će se finansirati dodatnim zaduživanjem države.
Rebalans republičkog budžeta koji je usvojen 22. aprila upravo predviđa rast budžetskog deficita za čak 2 milijarde evra u odnosu na plan (sa 1,5 na 3,5 milijardi evra) i posledično povećanje javnog duga u 2021. godini. Nije ekonomski opravdano da se svi građani Srbije zadužuju da bi se sredstva iz budžeta davala i onim privrednim društvima koja se tokom zdravstvene (i ekonomske) krize ne suočavaju sa problemima u poslovanju, odnosno onim građanima sa visokim i/ili rastućim prihodima. Tako se samo povećavaju društvene tenzije i postojeće nejednakosti. Finansijsku podršku iz budžeta treba obezbediti onim preduzećima koja mogu da dokumentuju da su usled posledica pandemije suočena sa padom prihoda u određenom (propisanom) procentu.
Kada se ne bi davalo i onima kojima pomoć nije potrebna država bi imala više novca na raspolaganju. Tada bi se u većoj meri moglo pomagati onima kojima je podrška zaista nasušno potrebna. To je daleko pravičnije, a ima i veće ekonomsko opravdanje.