ISTRAŽIVALI SMO: ŠTA SE „KRIJE” U FINANSIJSKIM IZVEŠTAJIMA „FABRIKE VODE”?

Preduzeće je samo sebe „pojelo”

Od kako je izgrađeno pre četiri godine pa sve do danas, postrojenje za preradu vode na Mihajlovačkom drumu desetak puta je počinjalo i prekidalo sa radom, ne uspevši da isporuči Zrenjanincima vodu dozvoljenu za piće. Za to vreme narasli su dugovi i gubici vlasnika. Za isporučenu vodu, koja nije bila odobrena za piće, naplaćeno je oko 900.000 evra.

ZA VODU POTRAŽUJU JOŠ 185.000 EVRA
Izgradnja fabrike vode završena je početkom 2017, a u junu te godine počela je sa probnim radom. U nju je tada ugrađena oprema najpoznatijih svetskih proizvođača, kako je tvrdio predstavnik investitora Nenad Obradović. U tom periodu ulaganja u pogon na Mihajlovačkom drumu bila su najviša – vrednost nepokretnosti, postrojenja i opreme od 2016. do 2017. porasla je za 2,1 milion evra (sa 3,3 na 5,4 miliona), podaci su bilansa „Fabrike vode” d.o.o sa sajta Agencije za privredne registre. Tokom sledeće tri godine ova stavka je povećana za oko 500 hiljada evra, sa 5,4 na 5,9 miliona.
Interesantna stavka iz bilansa jesu i potraživanja „Fabrike vode” po osnovu prodaje – odnosno koliko fabrika potražuje novca od Grada za isporučenu vodu. Na kraju 2020. godine ovaj iznos je oko 185 hiljada evra. Sa druge strane, u toku 2020. fabrika je ostvarila prihod po osnovu prodaje vode od oko 900 hiljada evra (toliko je fakturisala svom kupcu), što navodi na zaključak da su prema fabrici obaveze tokom 2020. izmirivane i da im je lane za prečišćenu vodu ukupno plaćeno oko 715 hiljada evra.

ZADUŽIVANJIMA POKRIVALI GUBITKE
Pregledom izvora finansiranja preduzeća, vidi se da se vrednost osnovnog kapitala sa kojim su investitori započeli projekat nije menjala. Od 2016. do 2020. godine iznosi blizu 900 hiljada evra (893.992).
Sa druge strane, obaveze „Fabrike vode” rasle su u kontinuitetu. Još je u toku 2019. godine iznos pozajmljenih sredstava prevazilazio vrednost ukupnih poslovnih sredstava preduzeća.
Dugoročne finansijske obaveze „Fabrike vode” odnose se na kredit „Erste banke”, o čemu je bilo više reči u prošlom broju lista. Podsetimo, ova banka je odobrila „Fabrici” kredit od četiri miliona evra sa rokom otplate na deset godina.
Po osnovu kratkoročnih kredita, „Fabrika vode” duguje dodatnih 1,1 milion evra. Sabiranjem kratkoročnih i dugoročnih finansijskih obaveza dolazi se do sume od oko 5 miliona evra, iz čega se zaključuje da se zrenjaninska fabrika vode tokom poslednjih 5 godina finansira isključivo iz kredita, „upadajući” u sve veća zaduženja.
Tu su još i obaveze iz poslovanja, koje su od početnih 702 hiljade evra (2016. godine) narasle na skoro 1,5 miliona evra u 2020. godini. Reč je o dugovanjima prema drugim preduzećima koja imaju ulogu poverilaca ili dobavljača za opremu, sirovine i sl.
Važno je napomenuti i to da je „Fabrika vode” do kraja 2020. godine akumulirala gubitak od skoro 1,2 miliona evra – što je za oko 300 hiljada evra više od pomenutog sopstvenog kapitala.
Profesor Ekonomskog fakulteta u Beogradu dr Dejan Molnar objašnjava da se iz ovih podataka vidi da „Fabrika vode” nije otplaćivala zajam, te da je zaduživanjem očito pokrivala gubitke.
– Na osnovu sameravanja odgovarajućih bilansnih pozicija može se zaključiti da je finansijski položaj ovog preduzeća u svim godinama bio izuzetno loš, odnosno da je preduzeće potpuno nelikvidno i da nije u stanju da izmiruje svoje tekuće obaveze – objašnjava prof. Molnar. Preduzeće je tokom svog rada „pojelo sopstvenu supstancu”, ocenjuje naš sagovornik.

  • PREPISKA „VODOVODA” I „FABRIKE VODE”
    Na sajtu „Fabrike vode” objavljeno je pismo upućeno „Vodovodu”, ali bez potpisanog autora. U njemu najavljuju da će pokrenuti sudske postupke protiv Grada i ovog preduzeća, koje u tekstu nazivaju „JKP Zrenjanin”. Između ostalog, ističu da ugovor o vodosnabdevanju nije mogao biti raskinut, te da je „Vodovod” bio taj koji je ugovor kršio. Od ovog preduzeća traže da otpočne snabdevanje Zrenjaninaca vodom prečišćenom u fabrici, da plate 101 milion dinara duga za prethodne neplaćene fakture za prerađenu vodu i za garantovanu isplatu usluge za preradu vode. Iz „Vodovoda” su odgovorili da je ugovor raskinut krivicom „Fabrike vode”, a da su se uslovi za to stekli kada je lane nastupila eksplozija u postrojenju. Podsećaju da je analizom njihovih stručnih službi utvrđeno da „Fabrika vode” nije ispunila nijedan od uslova utvrđenih javnom nabavkom. – Trinaestog maja ove godine dostavili smo „Fabrici vode” predlog o kompenzaciji međusobnih dugovanja i potraživanja, a 6. jula je podneta tužba za naknadu potraživanja po osnovu izvršenih komunalnih usluga odvođenja otpadnih voda. Zbog blokade tekućih računa „Fabrika vode” nije u mogućnosti da izmiruje svoje obaveze. Za preostali dug prema našem preduzeću biće utužena ukoliko ga ne izmiri do roka dospeća – poručuju iz „Vodovoda”.

 

  • NA ŠTA JE TROŠEN NOVAC ZA OPREMU?
    Na sajtu „Fabrike vode” septembra 2020. godine saopšteno je da su novi vlasnici postrojenja od kada su ga preuzeli te godine uložili blizu milion evra na unapređenje sistema i proizvodnje. Tada je rečeno da je započeta izgradnja dodatnog rezervoara i da je kompletna oprema fabrike servisirana. Međutim, vrednost nekretnina, postrojenja i opreme pogona na Mihajlovačkom drumu porasla je za samo 140.000 evra za godinu dana, od kraja 2019. do kraja 2020. Takođe, u fabriku je navodno ulagano i 2019. godine, kada je Vlada Srbije odobrila pozajmicu investitorima fabrike za nabavku kritičnih elemenata za postrojenje, a što je saopštila premijerka prilikom posete Zrenjaninu juna te godine. Reč je o 570.000 evra (67 i po miliona dinara) koji su investitoru fabrike vode prebačeni preko JKP „Vodovoda i kanalizacije”, a o čemu je „Zrenjanin” pisao. Sa druge strane, vrednost imovine fabrike vode porasla je za samo 308.000 evra od kraja 2018. do kraja 2019. godine.

M. Malbaški i M. Maričić