PIJAČNA PONUDA JESENJIH PROIZVODA PRATI ŽELJE SUGRAĐANA

Pripreme za zimnicu pri kraju, kupus najtraženiji

Jesenje doba pravo je vreme za spremanje namirnica koje će u hladnim danima garantovati uživanje u ukusu domaćih proizvoda. Pekmezi su odavno zauzeli mesto na policama špajza, nešto kasnije šarenilu su doprinele tegle krastavčića i ajvara, a sada je vreme za finalnu pripremu turšije i kiselog kupusa. Iako su cene poljoprivrednih proizvoda na pijaci pratile skokove na tržištu, kupus je ove godine skoro 50 odsto jeftiniji u odnosu na prošlu. Trenutno je za kilogram potrebno izdvojiti 40 dinara, dok je prošle godine držao cenu od 70 dinara.

UKUS ZIME
Prodavci primećuju da se po domaćinstvu u proseku kupuje između 30 i 100 kilograma, a za spremanje neizostavnih zimskih specijaliteta podjednako su zainteresovani i stariji i mlađi sugrađani.
– Prošle godine je bila jača cena. Već dve nedelje prodajemo, videćemo da li će sada uticati na promet. Kupusa će biti do decembra, pa očekujemo sve veću potražnju – kaže Dragan Vasiljev, koji već dve decenije prodaje na tržnici.
Ispred jedne od tezgi zatekli smo sugrađanina Milenka Božovića, u čijem domu specijalitete od kupusa vole svi, priča nam on. Na pijacu je došao sa suprugom, a dok je ona pažljivo birala glavice, ispričao nam je kako se u njihovom domaćinstvu kiseli kupus.
Kako kaže, nikada ne stavljaju ribanac, već isključivo cele glavice. Ove godine kisele 100 kilograma tako što izbuše koren, stave so, poređaju u bure, sledeći dan naspu vode i ostave ga da stoji.
– Otkad znam za sebe moji roditelji su stavljali kupus, kad sam se oženio krenuo sam i ja. Kiseljenje zavisi od vremena, ako je hladno za oko dve nedelje može da se jede. Ukus asocira na zimu, odličan je kao salata, podvarak, sarma i pun je vitamina C – kaže Božović.

PRILAGOĐENI POTREBAMA MUŠTERIJA
Pored svežeg kupusa, na pijaci je u prodaji i ukiseljeni, čija je cena oko 200 dinara za kilogram. Domaći ribanac, cele glavice i vakuumirane listove za sugrađane preko 30 godina u svom gazdinstvu sprema Negoslava Dostanić iz Taraša.
– Kiselimo domaći taraški kupus i sa procesom krećemo jako rano. Glavice koje sada prodajemo stavili smo sredinom avgusta. Trebalo im je dva meseca da odstoje da bi bile dovoljno kisele, fine i žute – objašnjava Dostanić.
Dodaje da gazdinstvo kupus u prodaji ima tokom cele godine, a na svake dve nedelje kiseli se nova tura. U buradima je do Đurđevdana, a ono što pretekne vakuumiraju i čuvaju u rashladnim vitrinama. Avgusta opet kreće ciklus, a preko leta rade sa voćem i povrćem.

UPORNI OPSTAJU
– Glavice stavljamo u kace od 1.000 litara i bazene, a ribanac u burad. Temperatura prostorije održava se pomoću industrijske klime. Posao nije lak. Postižem sve uz pomoć porodice, a nekad angažujem i radnice za nadnicu – kaže Negoslava Dostanić.
Naša sagovornica na pijaci je utorkom, četvrtkom i subotom, a pred velike slave preko cele nedelje. Ističe da obično dobar promet imaju subotom, a kako ide zima očekuju da bude sve bolje. Ranijih godina bilo je dana kada su prodali sve što su doneli.
– Ima i mlađih i starijih mušterija. Mlade domaćice uglavnom traže vakuumirani list i glavicu. Ne curi rasol, a u frižideru se ništa ne oseća. Najveća potražnja nam je u novembru i decembru – primećuje ona.
Taraški proizvodi se više od 35 godina nalaze na tezgama zrenjaninske pijace. Kako naša sagovornica objašnjava, za opstanak je najvažnije biti uporan.
– Svaki dan smo tu, i kada je gužva i kada nije, i kada je toplo i kada je hladno. Radom se sve postiže, ne može svaki dan da bude kako smo zamislili, ali ja sam zadovoljna – zaključuje Dostanić.

PALA KUPOVNA MOĆ
Pored kupusa, oktobar i novembar pravo su vreme za stavljanje turšije. Na velikoj pijaci najtraženiji su karfiol, šargarepa i krastavčići, primećuje Radica Krstin, koja na svojoj tezgi ima bogat izbor domaćeg povrća.
Dodaje da je velika potražnja bila i za papriku, podjednako za baburu i crvenu, ali naglašava da im sezona polako prolazi.
– Po broju kupaca osetimo da je pala kupovna moć. Ranije je prodaja u vreme spremanja zimnice bolje išla, sada ima gotovih proizvoda u marketima tokom cele godine, pa ne mora da se stavlja – kaže Krstin.
Sugrađani koji ipak više cene domaće proizvode za kilogram karfiola moraće da odvoje 150 dinara, za krastavčiće više od 150, papriku će platiti blizu 200 dinara, dok crni luk košta u opsegu od 50 do 80 dinara.

J. Šormaz

CENE VARIRAJU OD GRADA DO GRADA
Na području Vojvodine prošlog meseca piletina je različito koštala na pijacama. U Zrenjaninu za kilogram pilećeg mesa trebalo odvojiti 380 dinara, u Pančevu 400, a u Novom Sadu i Subotici je po 350.
Tokom septembra kilogram sira najviše su plaćali Zrenjaninci, na pijaci 600 dinara, a u prodavnicama 1.000. U Subotici i Pančevu sir se na pijaci prodavao za 500 dinara, a u Novom Sadu i Sremskoj Mitrovici za 400. Najjeftiniji je bio u Kraljevu, svega 300 dinara, prenosi „Dnevnik”.

VIŠE SE KUPUJU JAJA
Sa poskupljenjem hrane jaja su postala jedna od najdostupnijih namirnica, zbog čega je potražnja za njima na pijaci sve veća, primećuje sugrađanin Dragoljub Dakić. On na tržnici prodaje domaća jaja sa farme koja broji 700 kokošaka. Kako kaže, posao je preuzeo od oca, u njemu je 40 godina, a sada mu pomaže i ćerka.
– Jaja su poskupela, jer je cena hrane za kokoške otišla gore. Na pijaci su uvek sveža i za nekoliko dinara jeftinija nego u marketima, što ljudima odgovara. Sugrađani uglavnom kupe po 10-20 komada, a oni koji se bave proizvodnjom torti i kolača i više – objašnjava naš sagovornik.