POČELA OBNOVA SPOMEN – KUĆE SLAVKA ŽUPANSKOG – UREĐUJE SE BUDUĆI MUZEJSKI PROSTOR

Stara gradska lepotica uskoro dobija novi sjaj

Zdanje u Svetosavskoj ulici, koje je projektom rekonstruisao Dragiša Brašovan (jedan od najznačajnijih srpskih arhitekata 20. veka), bilo je dom znamenite Velikobečkerečke porodice Županski. Kako je vreme prolazilo doživelo je sudbinu mnogih objekata koje je narušio i oštetio zub vremena. Od nedavno se na ovoj kući mogu videti skele, a vredni majstori izvode građevinske radove (prvu fazu) koji obuhvataju popravku fasadnog dela, zamenu stolarije i sanaciju krovne konstrukcije. Ovaj poduhvat inicirali su: Narodni muzej i Zavod za zaštitu spomenika kulture Zrenjanin (zadužen za konzervatorski nadzor). Grad je preuzeo ulogu investitora i finansira projekat (oko 5 miliona). Izvođač je firma „Mont”.

RADOVI ZAVISE OD VREMENA
– Planirano je da poslovi na Spomen-kući Slavka Županskog budu završeni do kraja godine. U velikoj meri zavise od vremenskih uslova. Nadamo se da će nas poslužiti i dopustiti da se radovi završe u najkraćem mogućem roku. Zbog značaja lika i dela dr Slavka Županskog kao borca za srpsko nacionalno pitanje u Austrougarskoj monarhiji, rodila se ideja da se u kući formira depandans Narodnog muzeja, odnosno spomen kuća posvećena njemu i Srpskom narodnom odboru – rekao je Siniša Onjin, direktor Muzeja.

Podsetimo, Grad je decembra 2018. po ceni od 47 hiljada evra otkupio deo kuće u kojoj je živeo i radio dr Slavko Županski (Melenci 1880 – Zrenjanin 1959): advokat, političar i vođa srpskog nacionalnog pokreta u Banatu u vreme Austrougarske monarhije i Prvog svetskog rata.
Bio je osnivač (31.10.1918) i predsednik Srpskog narodnog odbora u Velikom Bečkereku. Nakon oslobođenja, od decembra 1918. do septembra 1919. obavljao je funkciju velikog župana Torontalske županije. Praunuka Bojana Ličanin poklonila je umetnine i pokućstvo koji su bili deo enterijera kuće.
O spoljašnjem i unutrašnjem izgledu objekta govorio je i Bojan Kojčić, istoričar umetnosti u Zavodu za zaštitu spomenika kulture Zrenjanina. Prema njegovim rečima, Dragiša Brašovan je u Velikom Bečkereku boravio 1919. i 1920, obavljajući funkciju gradskog arhitekte. Iz Budimpešte je došao na poziv svog zeta, dr Slavka Županskog. Pored ove kuće, učestvovao je u rekonstrukcije zgrade Srpske zadružne banke, izradi projekta vile gradonačelnika dr Zoltana Perišića (na žalost srušenu), adaptaciji pozorišta, a kruna njegovog stvaralaštva je Sokolski dom (kuća borilačkih veština).
– Županski je još 1913. zajedno sa svojom suprugom Anicom (rođena Brašovan), nakon povratka sa školovanja iz Budimpešte, kupio kuću iz 19. veka u neposrednoj blizini Srpske pravoslavne crkve Uspenja Bogorodice i parohijskog doma u Svetosavskoj ulici. Od mladog i perspektivnog Dragiše Brašovana naručio je projekat obnove svoje kuće koji je obuhvatao preoblikovanje fasade, adaptaciju enterijera i dogradnju u dvorišnom delu.
Ulična fasada je dekorisana gipsanim ornamentima iz repertoara klasicizma. Obrada kolske kapije, u vidu kasetiranih romboidnih polja, identična je stolariji Srpske zadružne banke – objasnio je Bojan Kojčić.

ZANIMLJIVA GRAĐEVINA
Prizemna stambena kuća sa širokim uličnim frontom i dva dvorišna krila, iako samo polovično očuvana, jedna je od najinteresantnijih u ovoj ulici. Prvobitno, dodao je naš sagovornik, na desnom kraju je imala ajnfort kapiju koja je uklonjena zbog pretvaranja kolskog prolaza u lokal. Desna polovina, ispričao je Kojčić, ima očuvanu fasadu dok je leva u potpunosti degradirana uklanjanjem celokupne dekoracije i probijanjem otvora za lokale bez ikakvog arhitektonskog smisla i reda.
– Kuća je ovim prepravkama (pre oko tri decenije polovinu kuće je vlasnik prodao nakon čega je pretvorena u lokale) u velikoj meri izgubila svoju arhitektonsku celovitost. Ipak, moguće je na osnovu očuvanog dela izvesti njenu kompletnu rekonstrukciju, što bi bilo veoma važno s obzirom na njen istorijski značaj za grad – rekao je naš sagovornik.

Od smrti arhitekte Slavka (1943-2015 – unuk dr Županskog) i njegove majke prošlo je sedam godina, a u kući niko ne živi. Iz Muzeja i Zavoda napominju da krov počinje da načinje zub vremena, a fasada i spoljna stolarija su u lošem stanju.
– Naslednici, koji više ne žive u Zrenjaninu, nisu imali interesa i finansijskih mogućnosti da je održavaju. Zbog stepena zaštite koju uživa, nije dozvoljena promena spoljnog izgleda, uz minimalne intervencije u enterijeru. Da nije postala vlasništvo Grada, ona bi i dalje propadala. Zbog pomenutih ograničenja, ne bi bilo jednostavno pronaći zainteresovanog kupca. Ako bi joj se promenila namena (iz stambene u poslovnu), postojala bi opasnost od narušavanja njenog izgleda, odnosno od gubitka još jednog Brašovanovog dela u Zrenjaninu. Na ovaj način je njena neizvesna sudbina izbegnuta – istakao je Kojčić.

Miroslava Malbaški