SLIKAR DR PREDRAG LOJANICA PREDSTAVIO RADOVE KOJE PUBLIKA RANIJE NIJE IMALA PRILIKU DA VIDI

Ljudski lik kao neprolazna inspiracija

Sfere interesovanja umetnika iz Tomaševca zaista su široke. Kreću se u rasponu od ikone do stripa. Spaja ih portret, ljudsko lice, koje je njegova, ali i večita inspiracija mnogih umetnika. Izložba na ovu temu, koja je nedavno bila postavljena u galeriji ALUZ-a privukla je ogromnu pažnju posetilaca.
Dr Predrag Lojanica kaže da nije očekivao da će radovi, koje je uradio pre dve decenije, izazvati ovakvu reakciju. Postavku je nazvao „Retro”. Ističe da slike do sada nisu viđene i da su Zrenjaninci imali jedinstvenu priliku da u njima uživaju.

UNIKATNI KATALOZI
– Portreti su rađeni u periodu 2000. i 2001. godine. Tada sam bio na drugoj i trećoj godini studija. Prisutan sam u zrenjaninskim kulturnim krugovima u poslednjih pet, šest godina, a kompletnu seriju ovih crteža, publici nikada ranije nisam prikazao. Mislim da je prostor galerije ALUZ dobar za izlaganje. Pruža različite mogućnosti baš zbog visokog plafona. Zbog toga sam došao na ideju da bi crteži mogli da budu izloženi kao da vise sa tavanice.
Posetioci bi, ulaskom u galeriju, odmah bili sučeljeni sa crtežima-licima ispred sebe. Morali bi da se kreću između njih, čime bi dobili na dinamičnosti same izložbe – objasnio je dr Lojanica.
Prema njegovim rečima, dela su nastala kao mešavina crteža manjeg formata, koji se rade na fakultetu, i studija ugljenom (portret, figura). Tuš je dominantna tehnika. Primetni su i akvarel, pastel, tempera.
– Svi radovi, osim jednog, rađeni su po živom modelu. Pozirale su mi kolege sa fakulteta i prijatelji sa kojima sam se tada družio. Jedini portret koji je rađen po fotografiji, a bio je izložen, predstavlja odraz mog bunta, revolta koji sam osećao u tom periodu – rekao je autor.
Ispričao je i kako je došao na ideju da postavku, koja je sama po sebi drugačija, učini još zanimljivijom i da ostane u sećanju Zrenjaninaca.
– Posećujem dosta izložbi i uglavnom kataloge koje dobijem, bacim. Retko koji zadržim. Verujem da tako čini i većina. Zbog toga sam došao na ideju da napravim unikatne kataloge. Želeo sam da ljudi imaju razlog da ih sačuvaju, jer će imati svoj portret u njima, koji će ih podsećati na vreme provedeno na izložbi – objasnio je naš sagovornik.

VELIKO INTERESOVANJE MLADIH
– Katalog je napravljen tako da je ostavljena prazna strana sa mojim potpisom. Ko je hteo dobijao ga je, ali uz poziranje i originalni, samo njemu namenjen crtež. Prve nedelje sam to radio besplatno. Već naredne sam morao da ih doštampavam jer su Zrenjaninci bili više nego zainteresovani. Počeo sam da naplaćujem, po simboličnoj ceni, jer mi, umetnici, uglavnom sami sebe finansiramo. Ni tada publika nije odustala. Nacrtao sam 73 portreta sugrađana i zahvalan sam svakom ko je došao, video radove i pomogao da se ne osećam beskorisnim i u materijalnom smislu – kazao je dr Lojanica.
Posebno mu je drago jer su na izložbu dolazili učenici. Poseta đaka Zrenjaninske gimnazije sa razrednim starešinom Edijem Darušijem, bila je jedinstvena.
– To su kreativni, ozbiljni, mladi ljudi. Moja prijateljica i koleginica Dušanka Đorđević, koja vodi slikarsku sekciju u Hemijsko tekstilnoj i prehrambenoj školi „Uroš Predić”, dovela je svoje učenike. Jedna dobra doza optimizma se rodila iz cele priče i jako sam zadovoljan. Oduševila me njihova iskrenost i radoznalost jer nisu došli samo reda radi, da vide slike, već su mi postavljali ozbljna pitanja i otvorili smo mnoge teme – rekao je slikar.

ZNAČAJ PORTRETA
Potom se osvrnuo na stvaralaštvo od pre dve decenije i naglasio da ga je uvek privlačio portret i da je još kao dečak voleo da crta ljude, a ta ljubav traje i danas.
– Najviše volim da crtam uživo. Odnos sa modelom i vreme koje provedemo zajedno je nešto posebno. Time sam se posebno bavio u svom magistarskom radu „Portret čovek”. Mogu da crtam satima. To mi pričinjava posebno zadovoljstvo. Koga portretišem ne doživljavam samo kao model, već kao čoveka. Vreme koje provedemo vodi nas ka istom cilju, pokušaju da se predstavi njegov lik na papiru. Reakcije su različite, kao i ljudi, a takvi su i crteži. Nekada se iz tih trenutaka izrodi poštovanje, prijateljstvo – ispričao je Lojanica.
Podsetio je da je portret prešao dug put, od crteža koje pronalazimo u pećinama do danas. Večita je i neprolazna inspiracija i nikada neće prestati da privlači umetnike. Postojaće dokle god postoje i ljudi na zemlji.
– Čovečanski lik je, pre svega, Božija tvorevina. On je ikoničan i time nosi i dozu svetosti. Istorijske ličnosti su želele da budu ovekovečene upravo kroz portrete, crkveni velikodostojnici, kasnije bogati građani, što govori koliko je on važan i značajan – dodao je umetnik.
Polje koje ga je privlačilo od mladosti i dalje zaokupira njegovu pažnju jeste strip. Pojedine elemente utkao je i u pomenute radove.
– Ne bavim se devetom umetnošću profesionalno. Više to radim amaterski, za sebe. Branko Đukić je prepoznao taj moj rad. Nekoliko strana mojih stripića je uvrstio u ovogodišnje izdanje časopisa „Stripolis”, koje je bilo posvećeno alternativnom stripu, što mi je posebno drago. Kod stripa me privlači linija koja dominira i sam crtež, što se i na mojim delima da primetiti – zaključio je dr Predrag Lojanica.
Miroslava Malbaški