SPISATELjICA I CIKLOPUTNICA SNEŽANA RADOJIČIĆ UVEK DRAGA GOŠĆA ZRENJANINACA

Ne razmišlja o cilju, putuje i beleži

Posetioce Gradske narodne biblioteke „Žarko Zrenjanin” u petak, 2. novembra, kroz Nepal, Mongoliju, Japan i Severnu Koreju, provela je Snežana Radojičić, književnica i ciklonomad. Poslednjih sedam godina živi u putu, vozeći bicikl i beležeći putem bloga i knjiga doživljaje i zapažanja. Obišla je četrdesetak zemalja, mahom azijskih, prešavši oko 55.000 kilometara.
O svom putešestviju Snežana Radojičić je već pričala Zrenjanincima 2016. godine (duže od dva sata), a ovoga puta glavne teme su bile zemlje u kojima je u međuvremenu boravila, između ostalog i Severna Koreja.

IZLAZ IZ KONVENCIONALNOG ŽIVOTA
– Ranije sam bila knjiški moljac. Nisam shvatala zašto bi čovek putovao fizički kada može da putuje u sebe – započinje Snežana svoju priču.
Po zanimanju je profesorka književnosti, ali je dugo godina radila u osiguravajućoj kompaniji u Beogradu, daleko od života o kojem je maštala.
– Htela sam da živim od pisanja i da ne budem deo sistema, a završila sam u korporaciji, objavivši dve knjige za 20 godina. Onda sam se zapitala zašto to radim ako ne želim. Putovanje biciklom nametnulo se kao izlaz iz konvencionalnog načina života, pri čemu bih imala vremena i inspiracije za pisanje – priseća se cikloputnica.
Međutim, nedostajao joj je partner za put, kao i novac. Sponzore nije našla do danas (zato se uglavnom finansira pisanjem knjiga), a budućeg saputnika Amerikanca Brajana upoznala je na portalu „Ludak na biciklu”. Posle osam meseci vožnje 2011. godine, razišli su se u Turskoj, a Snežana je sama nastavila da „kotrlja” svetom. Tada je već mnogo toga naučila – da postavlja šator, menja gume na biciklu…
– Shvatila sam i da u konvencionalnom životu imamo puno stvari koje ničemu ne služe. I moje četiri bisage na biciklu su previše – u zadnjima su garderober i spavaća soba, a u prednjima radni kabinet i kuhinja. Naučila sam isto da se granice strahova pomeraju. U početku sam se bojala svega, bila sam sigurna da su zmije ispod šatora i da medvedi i manijaci samo vrebaju – smeje se ona i dodaje: – Trudim se da ne mislim o cilju putovanja nego da primećujem sve oko sebe, da otpozdravim, uzvratim osmehom, zastanem. Otvorite se za druge ljude, može se živeti i svakodnevni život kao na putovanju. Ne moramo stalno biti u svom svetu, brige neće pobeći.

SPECIFIČNOSTI DALEKOG ISTOKA
Najveći izazovi u toku sedmogodišnjeg „kotrljanja” Snežani su bili savladavanje prelaza Anapurna na Himalajima i vožnja surovom pustinjom Gobi. Na „planeti Japan” fascinirali su je poštovanje koje se gaji prema drugome i besprekorno čisti, digitalizovani javni toaleti.
Snežana je posetila i Severnu Koreju, gde je boravila sedam dana u okviru agencijskog aranžmana, kako turista jedino i može stići tamo. O tome je napisala i putopis. Objašnjava da ne postoji dovoljno saznanja o tamošnjem životu, a da je, kao i na celom Dalekom istoku, i u Severnoj Koreji snažan duh kolektivizma.
– Pojednostavljeno, u tim kulturama je izuzetno važno „sačuvati obraz”, koji se gubi ako kažete nešto netačno, pokažete negativnu emociju ili uradite nešto što se izdvaja – kaže Snežana Radojičić.
Svetska cikloputnica je mogla još satima da priča, a i prisutni su mogli da je slušaju, zbog čega je domaćin Biblioteke Vladimir Arsenić, kako bi sačuvao glas gošće, ograničio broj pitanja publike. Snežanu Radojičić potom je čekao dugačak red onih koji su želeli da im potpiše kupljene knjige. Time su joj pomogli da se narednog proleća otisne na put u Latinsku Ameriku.

  • SAVET ZA RUTU ZRENjANIN-TEMIŠVAR
    Šta bi trebalo da se nađe biciklistima koji će 2020. godine, ako se ostvare najave Grada, voziti rutom Zrenjanin-Temišvar?
    – Dobri ljudi (smeh), infrastruktura: česme, toaleti, tuševi, jeftini hosteli, kamp mesta, i pre svega da biciklisti budu odvojeni od puta i kola zato što su i dalje najveće žalbe na odnos vozača prema putnicima na biciklima – poručuje svetska cikloputnica.

 

M. Maričić