Politika

SVETLANA TODOROVIĆ GVOZDENOVIĆ, DIREKTORKA ZRENJANINSKE GIMNAZIJE

Škola pulsira životom zajednice

Prošla je kroz smene država i režima, ali je ostala stub znanja u Banatu. Sa ponosom slavi 180 godina postojanja. Njenoj bogatoj zaostavštini svoj doprinos decenijama su davali posvećeni profesori i đaci. Svojim ugledom, zalaganjem, profesionalizmom i čašću, pronosili su ime Zrenjaninske gimnazije po svetu. Proteklog meseca održan je niz časova sa nekadašnjim predavačima i bivšim učenicima. To je samo deo proslave jubileja, kaže za naš list direktorka Svetlana Todorović Gvozdenović. Profesorka književnosti i autorka brojnih radova i jednog romana, na čelu ove ustanove je od prošle školske godine. U vlasititoj karijeri je preokupirana vaspitno-obrazovnim radom.

Kako Gimnazija, već decenijama, odoleva raznim epohama?
– Tokom stotinu i osamdeset godina škola je doživela nebrojene transformacije: od geopolitičkih, preko društvenih do ekonomskih. One su donosile novine. Sasvim očekivano, opstajalo je, najčešće, ono najbolje. Usledile su i izmene službenih jezika, imena. Unosili su se svetovni sadržaji koji su omogućavali neophodnu popularizaciju i pristupačnost obrazovanja i najsiromašnijima. Različite etape, govori, narodi, stvorili su današnju multikulturalnu baštinu. Kada sve to uvežemo sa modernim tendencijama i ishodima učenja, uočavamo pozitivne pomake. U tome je ključ našeg trajanja i uspešnog vaspitanja! Ni jedna od ovih promena, čak ni u ratnim vremenima, nije umanjila osnovnu namenu. I tadašnja Gimnazija, kao i ova danas, u svojoj osnovnoj agendi imala je dete, njegovo školovanje i vaspitanje.

Koji su najveći izazovi sa kojima se ustanova suočavala kroz vreme?
– Kao i sve institucije i naša pulsira životom zajednice. Praviti razliku između izazova i iskušenja nije u nekim trenucima ni malo lako. Izazovi su prihvatljivi ako poštuju superiornost znanja i ljubav učenika prema školi, sve ostalo je prolazno. Nisam pristalica toga da škola živi izvan dešavanja svoga vremena, niti da uljuljkuje svoje đake nekakvim idealizovanim pričama o životu. Pobornik sam stava da je jedina validna vrednost za kojom svaki mlad čovek treba da se kreće obrazovanje. Ono istančava i oblikuje sistem vrednosti, formira svestranu ličnost i neguje najsuptilnije moralne osobine, dobar karakterni ton, i, iznad svega, čovekoljublje.

Šta je to što današnje gimnazijalce razlikuje od onih koji su je pohađali pre nekoliko decenija?
– Mislim da suštinske razlike nema. Ono što naše učenike izdvaja od dece iz bliže ili dalje prošlosti jesu sasvim drugačije navike, novi životni sadržaji i, shodno tome, interesovanja. Ipak,
uočavamo jednu tačku koja čini razliku. To je sam način učenja. Danas u većoj meri preovladava informisanost, a dobro znamo da se informacije lako primaju i još brže zaboravljaju, dok pravo znanje proizilazi iz procesa koji traje, iz kontinuiteta. Usled brzine života, sadašnji đak kao da nema više dovoljno vremena da se prepušta toj prijatnoj pustolovini osvajanja nepoznatog i ovladavanja znanjem.

Koja je Vaša ključna poruka generacijama koje tek stižu?
– Gimnazija, i ne samo ona, regrutuje buduće intelektualce koji će svoj profesionalni put prepoznavati tokom četvorogodišnjeg školovanja. Pruža širinu, nudi smernice za izbor vokacije i iznetih razloga učenicima daje na vremenu da se opredele. Obrazovanje otvara vrata onim sferama života koje omogućavaju i profesionalni i lični napredak. Znanje pruža osećaj sigurnosti, otuda se većina nas trudi da u svojim učenicima probudi i odneguje upravo to, svest o značaju obrazovanja i samosvesnu ličnost.

Na koji način obeležavate jubilej i koje su glavne poruke?
– Odlučili smo da bude nešto nesvakidašnje. Bio je to za sve nas veoma inspirativan događaj. U okviru redovne nastave učestvovali su ugledni gosti, eminentni stručnjaci iz različitih oblasti nauke i prakse, nekadašnji đaci. Na taj način dokazali smo kvalitet i opravdali bezmalo viševekovno, postojanje škole. Najveća koncentracija znanja, mudrosti, šarma nikoga nije ostavljala ravnodušnim. Zvanični Dan škole biće proslavnjen 2. oktobra. Emitovaćemo dokumentarac nastao od snimaka reprezentativnih časova, tokom 18. maja. Takođe, postavićemo na sajt kratke video zapise bivših đaka, koji će nam se javljati iz inostranstva.

Na koje skorašnje uspehe učenika i profesora ste najviše ponosni?
– Ove školske godine bilo ih je u izobilju. Mnoštvo republičkih nagrada, priznanja, putovanja na takmičenja iz fizike, matematike, čak i u daleki Singapur. Bilo je učešća na međunarodnim projektima. Tim povodom, izdvojila bih odlazak na Tajland. Sve su nam nagrade drage jer predstavljaju krunu zalaganja naših profesora i đaka, a istovremeno su i podsticajne za sve.

TEKST I FOTO: MIROSLAVA PUDAR