U SUSRET PREMIJERI: ANTIČKA KOMEDIJA „LISISTRATA” ODEVENA JE U SAVREMENO RUHO
Vreme je da se čuje glas žena
Odnosi među polovima, naročito pitanje seksualnosti, bili su tabu tema u patrijarhalnom svetu. To se ne može reći i za Grčku Aristofanovog vremena. Tada nastaje jedna od njegovih, pored „Žaba”, najpoznatijih drama. „Lisistrata” je komična priča o junakinji čija je misija da okonča Peloponeski rat tako što će nagovoriti žene da svim muškarcima u zemlji uskrate seks – jedino što su istinski želeli, više od prolivanja krvi. Već tada komad je izazvao veliku pažnju zbog prikaza odnosa, skrivenih aluzija i ljudske razuzdanosti. Često kritičari navode da je Aristofan, zbog ovih postulata, bio prvi autor koji je započeo sa iznošenjem feminističkih ideja u helenskoj književnosti. Poruke o ženskoj snazi, mudrosti i želji za promenama inspirisale su mnoge reditelje, čitaoce, ali i publiku.
BEZOBRAZNA I PROVOKATIVNA
Jedan od njih je i Nikola Zavišić koji upravo „Lisistratu” postavlja na scenu Narodnog pozorišta „Toša Jovanović”. Premijera je zakazana za sredu, 20. maj. Prva i druga repriza biće 21. i 22. maja. Autorski tim čine: Blagovesta Vasileva (kostim i scenografija), Una Đelošević (scenski pokret, adaptacija teksta), Marija Ritan (dramaturškinja) i Đorđe Marković (lektor). Muziku i horske deonice uradili su Dušan Dukat Strajnić i Marko Ignjatović. Zavišić je sa Dramskim ansamblom sarađivao na „Romeu i Juliji” i „Slici nepoznatog”. Nije mu stran i lutkarski sastav, a rezultat zajedničkog procesa su „Andraci, jepuri i ostala najvažnija čudovišta Petrovgrada i srednjeg Banata”, komad omiljen starijim mališanima.
– Iskoristio sam resurse obe scene, a naše poznanstvo doprinelo je da se upustimo u pravu timsku igru. Aristofana sam već radio i ovaj predložak zaista volim. Danas je retkost da je jedan tekst u isto vreme toliko arhaičan i moderan. Zato sam oberučke prihvatio ovaj izazov. Najvažnije je da imam apsolutno poverenje kolektiva. Glumci su spremni da sruše ustaljene pozorišne granice. Predstava će biti potpuno u Aristofanovom duhu, bezobrazna, drska i provokativna – rekao je Nikola Zavišić.
BORBA ZA DIJALOG
Prema njegovim rečima, komad poziva na buđenje svesti, savesti i odgovornosti u trenutku kada je država pred raspadom, rat (Peloponeski) besni, a društvo (atinsko) je dovedeno do ivice egzistencije i normalnog funkcionisanja. Upravo u ovom segmentu vidljiva je njegova aktuelnost. Zavišić napominje da mu je od velike pomoći bio predgovor Radmile Šalabalić.
– Njene studije daju uvid kako antičko pozorište treba da izgleda. Kao helenista, ali i vrsni poznavalac naše leksike, među retkima je koji su uspeli da „iscede” srž Aristofanove misli koju smo mi upotrebili – dodao je naš sagovornik.
Nikola Zavišić poznat je po odabiru klasičnih dela kojima daje novi smisao. Podseća da Aristofan kroz komediju, tačnije satiru, na paradoksalan način kritikuje sistem i sukobom razorenu zemlju boreći se za mir. Još je smešnije što to čine žene. U antičko vreme nisu imale nikakva politička prava, osim u kući gde su bile gospodarice.
– Kroz ženski glas pozivamo sve narode na mentalno osvešćivanje, jer bilo kakva otvorena manifestacija nasilja i političke idiokratije poput ove vlasti treba da bude ismejana. Svi zajedno se borimo za viši smisao, humor i duhovitost onako kako je na nju gledao Aristofan. Demokratija je tada cvetala i svaki čovek je smeo otvoreno i bez posledica da kaže šta misli. Društvo je poznavalo dijalog, a danas je to nemoguće. Naša „Lisistrata” je višeslojni pokušaj da se za njega izborimo – kazao je reditelj.
NOVA LOKACIJA
Sticajem okolnosti, zbog obnove scene, predstava će se igrati u amfiteatru zrenjaninskog Muzeja. Zavišić napominje da ga je prostor fascinirao i da je maksimalno iskorišćen.
– Komad ćemo prilagoditi bini, ali kad god možemo bićemo na otvorenom. Nisam do sada imao priliku da radim ambijentalno pozorište. Sve resurse smo upotrebili: protivpožarne stepenice, rešetke na prozorima, kutije za instalacije, cevi za klima uređaje, itd. – dodao je Zavišić.
Jelenu Lončar zrenjaninska publika upoznala je u komadu „Đuka”. Bio joj je poveren lik Sofije Alagić, ćerke Đukine pokojne sestre. Ovog puta, pored glavne, igra nekoliko rola.
– Reditelj od nas traži da budemo konstantno na visini zadatka i da zajedno gradimo svet koji je zamislio. Za mene je to dodatna odgovornost. Prolazimo kroz razne faze i glumački se svakodnevno razvijamo. Izašli smo izvan okvira samog teatra, i to nije jedina granica koju smo probili – ispričala je Lončar.
Staša Milovanović je pojačanje Lutkarskog ansambla i od jeseni će se družiti sa najmlađima. Takođe je debitovala u „Đuki”. Prema njenim rečima, zadatak koji je dobila od Nikole Zavišića naterao ju je da izađe iz zone komfora.
– Retkost je da se mladim ženama da prilika da pokažu svoje umeće, energiju, snagu i timski duh. Reditelj je sve naše potencijale vešto „upakovao”. Mogu da kažem da zrenjaninska publika do sada nije videla ništa slično – poručila je Staša Milovanović.
MIROSLAVA MALBAŠKI
FOTO: JOVAN DRNDAK NJEGOVIĆ I NIKOLA ZAVIŠIĆ









