ZADRUGA „AGRO-KLEK”: USPEH POTIČE OD POSVEĆENOSTI RADU TOKOM SVIH 365 DANA U GODINI

Vredno rade, ali je poslovanje otežano

Sa godišnjom proizvodnjom od pet miliona litara mleka Zemljoradnička zadruga (ZZ) „AgroKlek” jedna je od najozbiljnijih farmi u Banatu, zbog čega se našla i na listi 10 najboljih zadruga u Srbiji. Međutim, upozoravaju da trenutno posluju najteže u poslednjih 30 godina jer ne mogu doći do zakupa državnog poljoprivrednog zemljišta kako bi proizveli hranu za stoku. Otuda u „Agro-Kleku” razmišljaju o prodaji polovine svojih krava i o otpuštanju desetak radnika.
Uspeh koji je klečanska zadruga do sada ostvarila, plod je posvećenosti radu tokom svih 365 dana u godini, kaže Radovan Bokić, direktor ZZ „Agro-Klek”.
– Trideset godina u kontinuitetu pozitivno poslujemo uz timski rad sedamdeset i sedam zaposlenih. Kada je u pitanju stočarstvo, proizvodnja mleka nam je na prvom mestu. Ono se već više od pedeset godina obrađuje u „Mlekoproduktu” sa kojim uspešno sarađujemo – navodi naš sagovornik.

DRŽAVNE ORANICE NEDOSTUPNE
Pored obrade 1.200 hektara oranica, mahom za proizvodnju hrane za goveda, zatim stočarske proizvodnje, „Agro-Klek” uzgaja i tovnog šarana na 80 hektara ribnjaka. Zadruga je svrstana u grupu velikih proizvođača, zbog čega je pravo na subvencije po litri mleka jedino koje mogu da ostvare, budući da država stimuliše samo proizvođače koji imaju do 300 krava.
Zbog loše prakse lokalne samouprave da se državno poljoprivredno zemljišta na licitacijama poverava „ljudima sa strane”, „Agro-Klek” nije radio u težim uslovima u proteklih trideset godina, ističe Radovan Bokić. Objašnjava da usled nedostatka oranica ne mogu da pripreme dovoljno hrane za stoku, pa će morati da smanje proizvodnju.
– Za Zrenjanin je već postalo normalno da se licitacija organizuje kada su svi već posejali kulture. Ove godine neće biti ponuđen nijedan hektar u katastarskoj opštini „Klek”, što je ozbiljan problem. Iz tog razloga prinuđeni smo da od 600 krava prodamo 300. Smanjenjem proizvodnje moraćemo i da otpustimo više od deset mladih ljudi koje smo primili u poslednjih nekoliko godina – razočarano priča direktor.

VRHUNSKI KVALITET MLEKA
Pandemija kovida nije stvorila ozbiljnije probleme u radu Zadruge, navodi Radovan Bokić. Uz zaštitnu opremu trudili su se, kako kaže, da normalno rade. Najveći strah bio im je zaraza muzača. U pitanju je posao koji se odvija u tri smene i koji ne može da čeka.
Bokić dodaje da se vrhunski kvalitet i genetski potencijal stoke u Zadruzi pokazuju kroz godišnju proizvodnju oko 9.500 litara mleka po kravi, pri čemu je evropski prosek između šest i sedam hiljada litara. Zato ističe da moramo imati poverenja u domaću nauku i stručnjake.
– Naše mleko se uglavnom koristi za preradu i za izvoz. Sve se obavlja u sterilnom i zatvorenom sistemu u kojem mleko nema dodira sa vazduhom i spoljnim uslovima, čime se dostiže evropski nivo. Bez obzira na kvalitet, nemamo nikakav uticaj na cenu mleka, već nju određuju otkupljivači – objašnjava naš sagovornik. Dodaje da je stočni fond u Vojvodini drastično smanjen.
Proizvođači nemaju uticaja ni na cenu mesa, koja je nestalna usled malog tržišta i međusobnog dogovora klanica, navodi Bokić.
Kaže da se uzgoj junadi teško isplati, iako nema problema sa njihovom prodajom.
– Tele kupljeno za oko 500 evra nakon godinu dana tova može da se proda za oko 1.600 evra. Oduzimanjem troškova za hranu i uložen trud, ne ostaje puno – objašnjava Bokić.
Naš sagovornik zaključuje da lokalna samouprava mora da bude upoznata sa poslovanjem poljoprivrednih proizvođača i da podrži one koji su uspešni, a ne da čeka da dođe do problema u radu kako bi na njih obratila pažnja.

ZA VOJVODINU INTENZIVNA PROIZVODNjA
Proizvodni kapaciteti ZZ „Agro-Klek” nisu dovoljno prepoznati i uvaženi, utisak je Radovana Bokića. Prema njegovom mišljenju, često se promoviše tzv. održivi vid poljoprivredne proizvodnje (sistem krava-tele) na uštrb stogodišnjeg, intenzivnog načina privređivanja u Vojvodini. Reč je o stranom modelu, koji predviđa ogromne državne subvencije, obezbeđene parama od poreza, a za koji Zadruga godišnje izdvaja oko milion evra, navodi Bokić.
– Kod nas se mleko prodaje, a muška telad se ostavljaju za tov. Sa druge strane, sistem krava-tele pogodan je za države koje imaju mnogo više oranica. Ovom praksom proizvođači bi trebalo da čekaju čak tri godine kako bi se bik razvio do 700 kilograma. Smatram da Vojvodina zbog površine mora ići na intenzivnost proizvodnje u cilju veće isplativosti – kaže naš sagovornik.

J. Šormaz