„Zrenjanin” zauvek

Piše: Milena Bečejac

Prvo je u redakciju došla Branka. Potom Ljilja, Slavica i ja (žao mi je što nemam zajedničku fotografiju, ova je nastala kasnijih godina). U roku od dve-tri godine. I suočile smo se sa „novinarskim vukovima”, od kojih neki baš i nisu blagonaklono gledali što u „Zrenjanin” dolaze novinarke, a bilo je i saradnica. Ali, svaka na svoj način, izborile smo se za svoje mesto, sopstveni stil, za novi pogled na žurnalistiku…
I vreme je prolazilo, donoseći novi talas u naše glasilo, prokrčen je put i drugim koleginicama. Uvek mi je bio stran izraz „ženski rukopis”. Toga, bar, u novinarstvu nema. Ima mnogo rada, istraživanja, sedenja (na nekada dosadnim sednicama), odlaženja na, kako smo to tada zvali, „ teren”, posebno po pozivu čitalaca.
Danas je „Zrenjanin” u sigurnim rukama. U redakciji su koleginice koje već imaju dovoljno iskustva, ali i one koje ga stiču… Ako izuzmemo glavnog i odgovornog urednika i fotoreportera, koleginice sigurno nastavljaju novinarski niz dug 70 godina.
I zato – „Zrenjanin” zauvek.
Kako bi rekao bloger Nebojša od Zrenjanina, što se mene tiče – ODJAVA!