ZRENJANINKA GORDANA LASKOVIĆ O ČUVANJU SRPSKOG JEZIKA, KNJIŽEVNOSTI I KULTURE

Ne nedostaju mi ideje za nove sadržaje

Mobilni telefon, mikrofon i želja za negovanjem srpske kulture Gordani Lasković bili su dovoljni za snimanje prvog dokumentarnog filma o pesniku Dušku Trifinoviću „Pamtite me po pjesmama mojim”.
Osnovne i master studije srpske književnosti i jezika završila je na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu. Donedavno je bila u organizacionom timu Novosadskog festivala knjige (NOFEK), a trenutno radi kao menadžer za odnose sa zajednicom (Community manager).
Dokumentarni film je bez ikakve materijalne podrške i profesionalne opreme realizovala sa koautorom Filipom Marinkovićem. Proces je trajao osam meseci, a ostvarenje je do sada prikazano u Novom Sadu, Beogradu, a zatim i u Ljubljani, na poziv Ambasade Srbije u Sloveniji.
Kako kaže, na ideju je došla skupljajući materijal za emisije o jeziku i književnosti koje objavljuje na svom Jutjub kanalu „Reči i priče”.
Kakve su reakcije na dokumentarac?
– „Pamtite me po pjesmama mojim” je bio moj najveći poduhvat do sada. Duško Trifunović je u našoj kulturi okarakterisan kao estradni pesnik. Ideja je bila da skinemo taj beleg sa njegovog lika i verujemo da smo u tome uspeli. Puno podrške smo dobili od profesora emeritusa Save Damjanova, Zorana Kolundžije i Bogomira Mijatovića koji su bili pesnikovi prijatelji. Bez njih film ne bi bio obogaćen autentičnim i još neispričanim pričama. Imam slobodu da kažem da su nas reakcije publike ostavile bez daha. Tokom projekcija su se smenjivale suze i smeh, a komentari koji prate film su isključivo u superlativu.

Da li možemo da očekujemo projekciju u Zrenjaninu?
– Ukoliko su Zrenjaninci raspoloženi – mi smo još više. Vrlo rado bismo se odazvali pozivu s obzirom na to da je u pitanju moj rodni grad.
Kako si došla na ideju da pokreneš kanal „Reči i priče”?
– Ideja se rodila 2020. godine, u periodu pandemije. Posmatrajući stanje u prosveti i slušajući kolege, pretpostavila sam da će učenici imati poteškoća da usvoje gradivo putem video poziva. I profesori su bili stavljeni pred svršen čin, nespremni za nove nastavne metode.
Nakon što sam sve to uzela u obzir, pomislila sam da bi bilo veoma korisno kada bi postojali edukativni sadržaji u kraćoj video formi koji bi podstakli učenike da sami istražuju i na taj način saznaju i uče.
Kakve su bile reakcije ljudi iz tvoje okoline kada si im rekla šta planiraš?
– Spomenula sam roditeljima i bliskim prijateljima koji su pozitivno odreagovali. Koliko sam upoznata, do tada nisu postojali „Jutjub” kanali koji kreiraju sličan sadržaj. Zbog toga je kod mene bila doza skepticizma i bojazan kakve će biti reakcije. Na kraju je strah nestao, a želja za očuvanjem srpske književnosti je svakim danom veća.
Na koji način ti je iskustvo u struci pomoglo u kreiranju sadržaja?
– Kanal sam otvorila pre nego što sam počela da radim u prosveti. Nakon nekoliko objavljenih epizoda, ukazala mi se i prilika da se zaposlim u srednjoj školi. To je bio trenutak kada sam shvatila da ipak nije bilo uzaludno sve što sam radila. Video sadržaji koje sam stvarala zajedno sa kolegama postali su nastavno sredstvo na časovima. Emisije su imale fantastičan prijem kod učenika. Osim toga, razgovori sa učenicima su mi pomogli da shvatim na koji način bi trebalo pristupati temama. Zahvaljujući njima, ideje za nove epizode mi ne nedostaju.
Kako nastaje emisija?
– Da bi epizode bile kvalitetne, potrebno je da imam goste koji jako dobro poznaju materiju, osećaju se prijatno ispred kamere i umeju da zainteresuju gledaoca. Do sada su to uglavnom bile kolege sa kojima sam studirala, spremne da nesebično dele znanje. Iz tog razloga sve prepuštam njima. Sami odlučuju kome žele da posvete epizodu, a ja sam tu da korigujem sitnice ili da predložim lokacije za snimanje. Takav način saradnje pokazao se kao odličan. Sve epizode nastaju pomoću mobilnog telefona i mikrofona. To je potvrda da za kvalitetan sadržaj nije uvek potrebna profesionalna oprema, kao ni ogromni budžeti, iako bi oni olakšali realizaciju.
Iako ne radiš u struci baviš se književnošću i jezikom, šta te motiviše da budeš aktivna na tom polju?
– Teško mi je da definišem motiv jer nisam sigurna da postoji. Pre je reč o želji da koliko god je u mojoj moći, čuvam i negujem sve ono što srpsku kulturu čini srpskom. Ne volim defetizam i ličnim primerom nastojim da se vodim Njegoševom mišlju „Neka bude što biti ne može, neka bude borba neprestana”.

J. Šormaz
Foto: Privatna arhiva