Čemu (ne)služe Sportski objekti?!

Piše: Dalibor Bubnjević

Poslednjeg dana oktobra, Gradski stadion u Karađorđevom parku u Zrenjaninu zasijao je, po prvi put, čak i noću! Svetlost usred mraka izazvala je oduševljenje brojnih sugrađana. U delirijumu su se ponadali da će uskoro na navedenoj lokaciji gledati susret nekog novog Proletera sa suparnikom u okviru Super lige.
Do ostvarenja snova ostaje opravdano pitanje ko će se starati o navedenim reflektorima? Skupštinskom odlukom je povereno upravljanje stadionom Javnoj ustanovi „Sportski objekti“. Neobavešteni pojedinci bi tu informaciju prihvatili sa olakšanjem. Međutim, kod upućenih sugrađana izaziva (ne)opravdanu zebnju.
Činjenica jeste da u Sportskim objketima radi oko 65 zaposlenih koji oprihoduju godišnje (2018) više od 45 miliona dinara. Kako oni obavljaju svoj posao? Ko ode u novu halu sportova i odluči se da obavi malu nuždu, suočiće se ne samo sa urološkim, već i higijensko-sanitarnim izazovom. Toalet papir je nedostižna tekovina, a sredstvo za pranje ruku nedosanjani san. Uobičajeno je da mokrenje bude praćeno nagonom povraćanja…
O apsurdnosti rada Sportskih objekata najbolje govori to što u službi za marketing ne znaju, nekoliko dana pre vikenda, šta će se dešavati u objektima o kojima se oni staraju. Vredno pomena je to da su na tim poslovima angažovana čak tri lica.