DEJANA TUCIĆ, AUTORKA I UREDNICA EMISIJE „VIKENDICA” POVODOM DECENIJE POSTOJANJA

Ljubav je najbolji recept za sve

Vikendica je od početka zamišljena kao projekat koji se bavi isključivo lokalnim temama i ljudima u vidu kolažnog nedeljnog poslepodneva. Odavno smo izašli iz tih okvira, i grad nam je postao tesan. Godinama unazad, u studio nam dolaze gosti iz svih delova Srbije, jer se naš program emituje u celoj zemlji. Iako je akcenat i dalje na lokalnim pričama, ne ograničavamo se samo na taj prostor – započinje priču Dejana Tucić, autorka i urednica emisije „Vikendica” na TV „Santos” koja ove godine proslavlja 10. rođendan. Može se pohvaliti brojkom od 550 emisija i oko 3.000 gostiju u studiju, a svake nedelje donosi nove, inspirativne priče.
Kako na svoju emisiju gledaš deceniju kasnije? Šta su ti bili najveći izazovi?
– Kad krećeš u nešto novo u životu, naravno da nikada ne znaš koliko to može trajati, čak i kada je autorska emisija u pitanju. Međutim, kada startuješ „potkovan”, sa velikom željom, ljubavlju i upornošću onda si siguran da mora opstati. Izazovi su bili tu da bismo postali bolji i još istrajniji. „Vikendica” je jedan od najistrajnijih i najgledanijih projekata naše televizije i iskreno moj život. Postoji anegdota u vezi sa njenim trajanjem i mojim entuzijazmom: pre nekoliko meseci spremajući se za jedno snimanje koleginica montažerka se zagledala i upitala me – „kako možeš posle toliko godina, sa istim žarom, da radiš tu istu emisiju”? Poenta je da ona nikada nije ista.
„Vikendica” je poznata po zanimljivom sadržaju i interesantnim gostima. Kako si dolazila do njih? Šta te je podsticalo da radiš i istraješ u svojoj ideji?
– Kao emisija kolažnog tipa daje autoru tu slobodu da razgovara na razne teme i poziva sagovornike iz najrazličitijih oblasti. Jedino čime izbegavamo da se bavimo je politika, jer je već dosta zastupljena u ostalim formatima. Moja, odnosno ideja celog tima „Vikendice” je da gledaoci saznaju nešto novo, ali da se istovremeno opuste u tih sat i po vremena. U početku, dok smo bili neafirmisani, bilo je teže dolaziti do gostiju. Danas, mogu slobodno da kažem, odziv za gostovanje je sto odsto.
Najzanimljiviji gost/ priča koju si uradila?
– Bilo bi jako nezahvalno da ih sve imenujem, ali reći ću samo da bih uvek izdvojila priče „običnih” ljudi koje menjaju svest, percepciju pojedinca i neretko menjaju svet. Njima, nekako, uvek dajem prednost u odnosu na druge priče već afirmisanih ljudi, od kojih isto možemo puno da naučimo.
Tvoj recept za uspeh je…
– Ne volim da dajem recepte, jer sam očajna domaćica (smeh). U kuhinji „Vikendice” ipak se pokazalo suprotno. Ljubav je i recept i lek za sve, posebno u poslu koji voliš. Ne možeš da radiš nešto što u biti ne voliš, odnosno možeš, ali publika to oseti. Iako novinar po svom pozivu ne sme biti pristrasan, ova emisija dozvoljava da se pokažu i emocije. Nismo se samo od srca smejali za ovih 10 godina, već je bilo i suza, kako od strane gostiju tako i mojih. Sreća manje suza nego smeha. Ono što moram da kažem je da „Vikendica” nisam samo ja, nikada ne može biti samo jedna osoba, već cela televizija i svako ima svoj doprinos.
Kako publika gleda na „Vikendicu”?
– Danas postoje razne metode za merenje gledanosti, od klasičnih istraživanja do reakcija na društvenim mrežama, pregleda na Jutjubu. Mislim da je publika različita, ali da baš taj kolažni sadržaj privlači i mlađu i stariju populaciju, u zavisnosti od teme. Možda ću zvučati neskromno, ali „Vikendica” kao takav format, nema konkurenciju na lokalnom tržištu. E sad da li je to dobro ili loše…
Planovi za narednih 10, 20, 30 godina?
– Ne umem da isplaniram ništa dalje od nedelju dana (osmeh). Šalim se. Nastupa leto, pa posle rođendanske emisije nastavljamo snimanja na otvorenom do septembra, kada planiramo da krenemo novu sezonu u malo više izmenjenom formatu. Potrebne su novine uvek, naročito posle 10 godina. Reći ću samo da ćete od jeseni „Vikendicu” verovatno gledati ujutru i subotom i nedeljom. Planiramo da je prebacimo u format jutarnjeg lajv programa, sa dodatnim sadržajima naravno. A šta će biti za nekoliko decenija, ne znam. Znam samo da ću raditi, u penziju sigurno neću (osmeh).

Miroslava Malbaški

Foto: Wedding studio pro