Projektovani rast bdp-a u Srbiji – kako tumačiti podatke?

Piše: dr Dejan Molnar,
docent na Ekonomskom fakultetu u Beogradu

Bruto domaći proizvod (BDP) predstavlja zbir vrednosti finalnih dobara i usluga proizvedenih tokom određenog vremenskog perioda (najčešće godinu dana) na području jedne zemlje. Ukupan BDP reflektuje ekonomsku veličinu države, dok njegov obim po stanovniku služi da se izrazi dostignuti nivo ekonomske razvijenosti.
Bilo da je u pitanju ukupan ili izražen po stanovniku, radi se o pokazatelju koji se može izraziti jednom brojkom. Kako se do te brojke dolazi? Šta se nalazi „iza” nje?
Vrednost dobara i usluga koji ulaze u obračun BDP-a se dobija tako što se proizvedene količine množe cenama. Ovde dolazimo do suštinske stvari – kojim cenama se množe količine dobara i usluga? Jasno je, po sebi, da izbor cena koje se koriste za ove svrhe bitno opredeljuje vrednost BDP-a. Kada smo zainteresovani za promenu BDP-a ili BDP-a po stanovniku, da li znamo šta treba da pratimo? Da li promena vrednosti BDP-a uvek znači i promenu proizvedenih količina proizvoda i usluga? Kao što ćemo videti, to ne mora nužno da znači. Ekonomiste, analitičare, ali i javnost bi suštinski trebalo da zanima kako se tokom vremena menja fizički obim proizvodnje u jednoj zemlji. Mi, zapravo, želimo da merimo proizvodnju u jednoj zemlji merilom koje se ne menja.
BDP i/ili BDP per capita se izračunavaju po tekućim tržišnim cenama proizvoda i usluga. To znači da se proizvedene količine dobara i usluga u jednoj godini množe stvarnim cenama tih dobara i usluga u toj godini u kojoj su proizvedene i realizovane na tržištu. Tako se dobija nominalna vrednost BDP-a. Međutim, za potrebe praćenja dinamike proizvodnje, odnosno promena u njenom fizičkom obimu (a to je ono što je suština!), neophodno je da se isključi uticaj promene cena (inflacije ili deflacije) do kojih dolazi tokom vremena. To se postiže utvrđivanjem realne vrednosti BDP-a, odnosno vrednovanjem dobara i usluga, koji ulaze u njihov sastav po stalnim cenama iz neke ranije godine. Pošto u svakoj godini koristimo iste cene (one su konstantne), svaka promena vrednosti BDP-a predstavlja odgovarajuću promenu količine.
Nedavno smo mogli da čujemo da Svetska banka prognozira rast BDP-a od 7 odsto tokom narednih godina, što je mnogima «zaparalo uši», jer deluje nerealno.
Uvidom u bazu podataka MMF-a o projektovanim vrednostima BDP-a po stanovniku, može se uočiti da se za našu zemlju predviđa da će ovaj indikator sa nivoa od 7.243 dolara (u tekućim cenama) u 2018. godini dostići nivo od 10.394 dolara u 2023. godini (takođe u tekućim cenama). U pitanju je kumulativno (ukupno) povećanje od oko 43,5%, odnosno prosečno godišnje od čak 7,22%. Ali, radi se o rastu nominalnog BDP-a per capita! Da bi se utvrdilo realno povećanje proizvodnje, te nivoa razvijenosti, potrebno je isključiti efekat promene cena (inflacije). Na osnovu podataka iz baze MMF-a se može izračunati da će se cene u Srbiji do 2023. godine povećati ukupno za oko 14,5%. To znači da će realni BDP po stanovniku u 2023. godini iznositi 9.101 dolar. U pitanju je ukupno povećanje od 25,6% u odnosu na stanje iz 2018, za šta je potrebno da se u intervalu 2018-2023. godina realni BDP po stanovniku uvećava po stopi od oko 4,5%. Ovakav scenario zvuči malo realnije. Da bismo pravilno razumeli i tumačili brojke, moramo dobro da poznajemo ekonomske kategorije.