I po kiši, i po snegu

Piše: Milena Bečejac

Korona, korona već mi je dodijala. I maske, i distance, i odluke Kriznog štaba šta se mora, a šta se preporučuje… I to što ne možeš da se ljudski ni sa kim pozdraviš, i što ne smeš ni da kineš po ovom vlažnom vremenu, da te neko ne pogleda prekorno…
U redu, nisam stručnjak, i poštujem „šta struka kaže”, mada bi i ta struka mogla malo da se usaglasi pa da ne bude ko u klin, ko u ploču. Ulazak u manje prodavnice i objekte, apoteke, pošte, banke i slično, ograničen je. A dani su sve hladniji, i pada kiša, a tu je negde i sneg, samo ga čekamo da naveje pa da se, pokorono čekajući napolju po kijametu, razbolimo, dakako, jer ćemo pokisnuti, a nije ni lepo stajati na hladnoći. Onda kupuj vitamine, aspirine, pa još ono imam li temperaturu ili ne, ako imam – šta tad… Da, tamo gde vam pre ulaska u objekat upere onu spravu koja treba da pokaže da nemate vrućicu, pa još kad ona pokaže 34 stepena – je l’ da se radujete ili da tek sada strahujete?

Kažem, poštujem sve mere, ali kako da držim masku na otvorenom prostoru i da udišem izdahnuti vazduh umesto svežeg. A vidim da je na licama grada sve više sugrađana koji dahću pod maskama, oni stariji, a oni mlađi ih imaju u raznim formama, čak i sa državnom zastavom, znakom omiljenog kluba i tome slično. Dečica na časovima pod maskama, maksimalno ozbiljni, kao i njihovi nastavnici, a čim se oglasi Zvonko Spasić odmah pojure napolje, malo da se izrazgovaraju, malo da se koškaju – željni su normalnog detinjstva. Ali, ako ovo čudo potraje, a izgleda da hoće, niko više neće ni govoriti „Od kolevke pa do groba, najlepše je đačko doba“…
Korona naše mladosti…
I da se vratim na početak. Ni leti nije bilo bolje – čekali smo napolju, u redovima, sunce baš uprlo, a nigde hlada nema. A zaista ne znam kako ćemo sad po kiši, vejavici, poledici… Cupkaćemo s noge na nogu, natrontati se da nas ni rođena mati ne bi prepoznala ali se prehlade nećemo spasti. Važno je da poštujemo mere, jel tako, da se udaljimo jedni od drugih na propisanih – beše li metar i po ili dva, pa šta nam bude… Sa koronom, i bez nje…