TRAG U VREMENU: MILENA JOVANOVIĆ, POPADIJA I PESNIKINJA (1914-2014.)

Žubori jedne duše

Žubori jedne duše
Pročitaj pesme moje
Kada ti duša pati
One će duši tvojoj
Mirnog spokoja dati…

Vreme brzo prohuji. Tik, kao san… I u ovom našem prostoru, svako ostavi svoj trag… Kada je prošle godine u Listu „Zrenjanin” objavljen članak o koncertu i 36. godišnjici od osnivanja hora „Prepodobni Rafailo Banatski”, na programu je bila i pesma posvećena ovom svetitelju koju je komponovao Mileta Grujić, profesor, a upravo na stihove pokojne popadije Milene Jovanović iz njene zbirke „Žubori moje duše”. U ranoj mladosti, pisala je pesme koje su izlazile u listu „Srpsko Kosovo”, „Pravoslavnom misionaru”, „Pravoslavlju”…
Rođena u selu Berkasovu na Fruškoj gori, u svešteničkoj porodici, u blizini manastira Privina Glava. Udala se za sveštenika Ćetka Jovanovića, protojerejastavrofora, prošla je patnje izbeglištva u Lazarevcu od 1914-1944. godine jer su supruga okupatori hapsili i maltretirali. Mesta za koja se ova porodica životno trajnije vezala bili su Jaša Tomić i Zrenjanin, gde dolaze 1950. godine. Rodila je četiri sina, od kojih je živ samo Srboljub, koji živi u Zrenjaninu. Ostalo je zabeleženo da je Milena Jovanović prva popadija koja je izdala knjigu pesama, naslovljenu „Žubori moje duše” (1989). Promocija ponovljenog dopunjenog izdanja je održana 13. aprila 2014, posle njenog upokojenja, trećeg dana Božića iste godine, a poživela je ceo vek.

Knjiga je objavljena u izdanju „Banatskog vesnika” Eparhije banatske i obuhvata pesme koje je Milenina ruka nizala čitavog veka. Recenzenti su episkop banatski Amfilohije Radović i prezviter Ljubivoje Stojanović.
– Vaspitana na narodnoj pesmi, Zmaju i Branku Radičeviću, ona od mladih dana pa do zrele dobi, beleži, više za sebe nego za javnost, treperenje svoje duše – zabeležio je u predgovoru inicijator objavljivanja ove knjige, tadašnji vladika banatski Amfilohije.
Mitropolit crnogorskoprimorski je naveo i da je „u svojoj jednostavnosti, ova zbirka jedinstvena po tome što je prva popadija koja je iza sebe ostavila žuborenje svoje duše”.
– Ako ničim drugim, makar time će se svrstati u društvo Milice Stojadinović Srpkinje koja počiva u senci krsta Ravanice sremske, na padini Miličine Fruške gore. Onde gde je i ona ponikla i gde joj se čini da sve što je „negda pevalo i cvalo” sada „u bolu cvili”. I kuda joj „kad nežnom pesmom zrikavci zapoje…sećanje i misli dolinom odjezde…”
Milena Jovanović pevala je o svetlim praznicima, roditeljskom domu, svetiteljima, manastirima, Jadovnu, sveštenicima, ratnim i ličnim tugama, vencu ljubavi i bola… Promocija dopunjenog izdanja bila je u sali Vavedenjskog hrama. Tekst o tome napisao je njen unuk katiheta Ćetko Ćetković Jovanović, a objavljen je u „Banatskom vesnku”.

M. Bečejac

ZADUŽBINARKA
Popadija Milena bila je član Eparhijskog saveta Pravoslavne eparhije banatske u Vršcu u od 1971 -1976. godine kao prva žena uz igumaniju Teodoru iz manastira Mesić. Bila je član mešovitog crkvenog hora u Gradnulici. Zadužbinar je gradnje svetosavskog hrama u Beogradu.
Umrla je tiho, u snu, okružena pažnjom svojih najmilijih. U hramu Svetog Vavedenja u Zrenjaninu održano je opelo 11. aprila uz učešće zrenjaninskog sveštenstva, u prisustvu velikog broja prijatelja i poštovalaca. Dirljivim govorom oprostio se od pokojnice prota Dušan Moromilov. Sahranjena je na gradnuličkom groblju pokraj pokojnog supruga prote Ćetka i sina Nenada. I kao što je napisala, „Ostaće samo spomen/Čitajte pesme moje”.