DR DEJAN MOLNAR: Sa ulaganjima raste i bruto domaći proizvod

Piše: dr Dejan Molnar
docent na Ekonomskom fakultetu u Beogradu

Jedan od načina da se izračuna vrednost BDP-a u jednoj zemlji jeste sabiranje svih izdataka krajnjih potrošača za potrošnju finalnih proizvoda i usluga. Nosioci potrošnje finalnih proizvoda i usluga u jednoj državi su: (a) domaćinstva (lična potrošnja), (b) država (državna potrošnja), (c) investitori i (d) kupci u inostranstvu. Svaki dinar koji se potroši, može se svrstati u jedan od navedenih oblika potrošnje, te predstavlja generator rasta BDP-a.
Lična potrošnja predstavlja, zapravo, potrošnju domaćinstava u jednoj zemlji. U pitanju su izdaci koje imamo za obuću, odeću, hranu, popravke automobila, renoviranje stanova i kuća, frizerske usluge, odlaske u pozorište, kurseve stranih jezika… Što su veće plate radnika, veća je i lična potrošnja, i obrnuto. Logičan zaključak koji se nameće jeste da će najavljeno povećanje zarada zaposlenih u javnom sektoru (prosveta, vojska, policija) imati pozitivan efekat na BDP usled verovatnog povećanja lične potrošnje.
Potrošnju države predstavljaju izdaci države za kupovinu roba i usluga, zatim za finansiranje javnih radova i investicija itd. U uslovima velikog budžetskog deficita, država preduzima mere štednje i smanjuje planirane (kapitalne) izdatke. Međutim, ovakva restriktivna fiskalna politika usporava tekuću privrednu aktivnost usled smanjenja tražnje, a u dužem roku predstavlja i barijeru za budući privredni rast, jer manje investicija u infrastrukturu znači i lošiji investicioni ambijent, odnosno manje proizvodnih ulaganja.
Sektor inostranstva se razmatra pomoću kategorije neto izvoz, koja predstavlja razliku između vrednosti izvoza i uvoza. Imajući u vidu da su se iscrpele mogućnosti za dalji dinamičan rast našeg izvoza (kapaciteti fabrike automobila se neće uskoro značajnije povećavati, posledice suše u oblasti poljoprivredne proizvodnje će biti vidljivi tek kasnije itd), postavlja se opravdano pitanje da li je realno da izvoz bude „motor” rasta našeg BDP-a.
Investicije predstavljaju izvor rasta svake privrede i jedini su održiv način da se povećava vrednost proizvodnje. Bez novih ulaganja nema ekonomskog napretka. Mere štednje i fiskalna konsolidacija su dale svoje rezultate na planu popravljanja makroekonomske situacije i poslovnog ambijenta. Međutim, pomenute mere su jednokratnog karaktera, njihovi efekti su se do sada iscrpeli, a obim novih ulaganja je još ispod potrebnog nivoa. Lična potrošnja može povećati BDP, ali bojazan je da će povećanje plata ugroziti fiskalnu stabilnost.
Jedini pravi put ka održivom rastu BDP-a jeste obezbeđivanje većeg udela investicija u bruto domaćem proizvodu.